Druga knjiga Mojsijeva ili Izlazak (13. glava)

  1. Gospod još reče Mojsiju:
  2. „Posveti mi svakog prvenca, svako prvorođeno među Izraelovim sinovima, i od ljudi i od životinja. On pripada meni.“
  3. Tada Mojsije reče narodu: „Sećajte se ovog dana u koji ste izašli iz Egipta, iz doma robovanja, jer vas je snagom svoje ruke Gospod izveo odande. Zato neka se ne jede ništa s kvascem.
  4. Vi izlazite danas, u mesecu avivu.*

    * Prvobitni biblijski kalendar zasnivao se na nekoliko jednostavnih pravila: (1) dan je počinjao i završavao se zalaskom sunca (1. Mojsijeva 1:5); (2) sedmica je počinjala prvim danom i završavala sedmim – Subotom (3. Mojsijeva 23:15-16); (3) meseci su počinjali opažanjem mladog meseca (4. Mojsijeva 10:10); (4) godine su počinjale u mesecu avivu kad ječam sazri za žetvu sredinom tog meseca (2. Mojsijeva 12:2; 13:4; 3. Mojsijeva 23:5-6). Biblijski meseci su: aviv ili nisan (mart-april), ziv ili ijar (april-maj), šivan (maj-jun), tamuz (jun-jul), av (jul-avgust), elul (avgust-septembar), etanim ili tišri (septembar-oktobar), bul ili hešvan (oktobar-novembar), kislev (novembar-decembar), tevet (decembar-januar), ševat (januar-februar), i adar (februar-mart).

  5. Kada te Gospod dovede u zemlju Hananaca, Heteja, Amoreja, Hiveja i Jevuseja, za koju se zakleo tvojim praočevima da će ti je dati, u zemlju u kojoj teče med i mleko, onda vrši ovu službu ovog meseca.
  6. Sedam dana jedi beskvasne hlebove, a sedmog dana je praznik u čast Gospodu.
  7. Beskvasni hlebovi neka se jedu sedam dana. Ništa s kvascem neka se ne vidi kod tebe i uskislo testo neka se ne vidi kod tebe u celoj tvojoj zemlji.
  8. Tog dana reci svom sinu: ‘To je zbog onoga što je Gospod učinio za mene kad sam izašao iz Egipta.’
  9. I neka ti to služi kao znak na ruci i kao spomen na čelu, da bi Gospodnji zakon bio u tvojim ustima. Jer te je snažnom rukom Gospod izveo iz Egipta.
  10. Drži ovu odredbu u propisano vreme od godine do godine.
  11. A kada te Gospod dovede u zemlju Hananaca, kao što se zakleo tebi i tvojim praočevima, i kada ti je preda,
  12. posveti Gospodu svakog prvenca, a i svako prvorođeno od tvoje stoke. Sve što je muško pripada Gospodu.
  13. I svako prvorođeno magare otkupi sitnom stokom, a ako ga ne otkupiš, slomi mu vrat. Otkupi i svakog prvenca između svojih sinova.
  14. Ako te tvoj sin kasnije upita: ‘Šta to znači?,’ odgovori mu: ‘Snagom svoje ruke Gospod nas je izveo iz Egipta, iz doma robovanja.
  15. Zato što je faraon tvrdokorno odbijao da nas pusti, Gospod je pobio sve prvence u egipatskoj zemlji, od prvenca čoveka do prvenca životinje. Zato Gospodu žrtvujem svakog muškog prvenca, a svakog prvenca od svojih sinova otkupljujem.’
  16. Neka ti to služi kao znak na ruci i kao povez na čelu, jer nas je snagom svoje ruke Gospod izveo iz Egipta.“
  17. Kad je faraon pustio narod, Bog ga nije vodio putem kroz filistejsku zemlju, iako je to bio kraći put, jer je Bog rekao: „Kad vidi rat, narod bi mogao da zažali i da se vrati u Egipat.“
  18. Zato je Bog poveo narod zaobilaznim putem, kroz pustinju pored Crvenog mora. Izraelovi sinovi su izašli iz egipatske zemlje u bojnim redovima.
  19. Mojsije je poneo sa sobom Josifove kosti, jer je Josif svečano zakleo Izraelove sinove rečima: „Bog će obratiti pažnju na vas, a vi sa sobom ponesite odavde moje kosti.“
  20. Oni su otišli iz Sukota i ulogorili se u Etamu, na kraju pustinje.
  21. Gospod je išao pred njima danju u stubu od oblaka da ih vodi putem, a noću u stubu od vatre da im svetli, kako bi mogli da putuju i danju i noću.
  22. Stub od oblaka nije se udaljavao od naroda danju, ni stub od vatre noću.