Druga knjiga Mojsijeva ili Izlazak (14. glava)

  1. Gospod reče Mojsiju:
  2. „Kaži Izraelovim sinovima da se vrate i ulogore pred Pi-Airotom, između Migdola i mora, prema Bal-Sefonu. Ulogorite se prema tom mestu, pored mora.
  3. Tada će faraon reći za Izraelove sinove: ‘Zašli su u zemlju. Pustinja ih je zatvorila.’
  4. Ja ću dopustiti da faraonu otvrdne srce, tako da će poći u poteru za njima. A ja ću se proslaviti na faraonu i na svoj njegovoj vojsci. Tako će Egipćani znati da sam ja Gospod.“ I oni su učinili upravo tako.
  5. Posle nekog vremena javili su egipatskom kralju da je narod pobegao. Faraonovo srce i srce njegovih slugu odmah se okrenulo protiv naroda, tako da su rekli: „Šta smo to učinili pustivši Izrael da nam više ne robuje?“
  6. Zato je on pripremio svoja bojna kola i poveo sa sobom svoj narod.
  7. Uzeo je šesto izabranih kola i sva ostala kola u Egiptu, a u svima su bili ratnici.
  8. Tako je Gospod pustio da faraonu, egipatskom kralju, otvrdne srce, i on je pošao u poteru za Izraelovim sinovima, dok su Izraelovi sinovi odlazili uzdignutih ruku.
  9. I Egipćani su pošli za njima, sva faraonova bojna kola, njegovi konjanici i njegova vojska, i stigli su ih dok su bili ulogoreni pored mora, kod Pi-Airota, prema Bal-Sefonu.
  10. Kad se faraon približio, Izraelovi sinovi su podigli oči i videli da Egipćani idu za njima. I Izraelovi sinovi su se mnogo uplašili i zavapili Gospodu.
  11. I rekli su Mojsiju: „Zar nije bilo grobova u Egiptu, nego si nas doveo ovamo da pomremo u pustinji? Šta si nam to učinio izvevši nas iz Egipta?
  12. Zar ti nismo u Egiptu rekli: ‘Ostavi nas na miru, da služimo Egipćanima?’ Jer nam je bolje da služimo Egipćanima nego da pomremo u pustinji.“
  13. Tada Mojsije reče narodu: „Ne bojte se. Stojte čvrsto i gledajte spasenje koje će vam Gospod danas doneti. Jer Egipćane koje danas vidite, nikada više nećete videti.
  14. Gospod će se boriti za vas, a vi ćete mirno stajati.“
  15. Gospod tada reče Mojsiju: „Zašto vapiš k meni? Reci Izraelovim sinovima da se spreme za polazak.
  16. A ti podigni svoj štap, ispruži ruku nad morem i razdvoji ga da Izraelovi sinovi prođu posred mora po suvom.
  17. A ja ću dopustiti da Egipćanima otvrdne srce, pa će poći za njima, i proslaviću se na faraonu i na svoj njegovoj vojsci, njegovim bojnim kolima i njegovim konjanicima.
  18. I Egipćani će znati da sam ja Gospod kad se proslavim na faraonu, njegovim bojnim kolima i njegovim konjanicima.“
  19. Tada je anđeo Božji, koji je išao ispred izraelskog logora, otišao i stao im iza leđa, a stub od oblaka koji je bio ispred njih pomerio se i stao im iza leđa.
  20. Tako se on postavio između egipatskog logora i izraelskog logora. S jedne strane oblak je bio mračan, a s druge strane osvetljavao je noć. I nisu prišli jedni drugima cele noći.
  21. Mojsije je ispružio ruku nad morem, a Gospod je jakim istočnim vetrom, koji je duvao celu noć, potiskivao more i pretvarao morsko dno u suvo tlo. I vode su se razdvojile.
  22. Na kraju su Izraelovi sinovi krenuli posred mora po suvom, dok su im vode stajale kao bedem s desne i leve strane.
  23. A Egipćani su pošli u poteru, i svi faraonovi konji, njegova bojna kola i njegovi konjanici ušli su za njima posred mora.
  24. A za vreme jutarnje straže* Gospod je iz stuba od ognja i oblaka pogledao na egipatski logor i u njemu stvorio pometnju.

    * To je kod Jevreja bila treća i poslednja straža koja je trajala otprilike od 2 sata do 6 sati ujutru.

  25. Zaglavio je točkove njihovih kola, tako da su ih jedva pokretali. Tada su Egipćani povikali: „Bežimo od Izraelaca, jer se Gospod bori za njih protiv Egipćana!“
  26. Na kraju Gospod reče Mojsiju: „Ispruži ruku nad morem da se vode vrate na Egipćane, na njihova bojna kola i na njihove konjanike.“
  27. Mojsije je odmah ispružio ruku nad morem i pred jutro more se vratilo na svoje mesto. Egipćani su bežali pred morem, ali Gospod ih je pobacao usred mora.
  28. Vode su se vraćale i na kraju su potopile bojna kola i konjanike, svu faraonovu vojsku koja je ušla u more za Izraelcima. Nije ostao nijedan od njih.
  29. A Izraelovi sinovi išli su po suvom posred mora dok su im vode stajale kao bedem s desne i s leve strane.
  30. Tako je Gospod tog dana izbavio Izrael iz ruku Egipćana, i Izrael je video mrtve Egipćane na morskoj obali.
  31. Izrael je video i silnu ruku kojom je Gospod udario Egipćane. I narod se bojao Gospoda, i verovao Gospodu i njegovom sluzi Mojsiju.