Druga knjiga Mojsijeva ili Izlazak (3. glava)

  1. Mojsije je pasao stado madijanskog sveštenika Jitra,* svog tasta. Terajući stado iza pustinje, na kraju je stigao do gore Božje, do Horeva.*

    * 1) „Jitro“ [Jeter] je jedno od dva imena Mojsijevog tasta koje potiče od reči „izobilje“, dok je drugo njegovo ime bilo Reuel (vidi 2. Mojsijeva 2:18), što znači „prijatelj Božji“. 2) „Horev“ i „Sinaj“ su imena za istu planinu (uporedi 2. Mojsijeva 19:20 sa 5. Mojsijeva 4:10). Naučnici lociraju madijansku zemlju na istočnoj obali zaliva Akaba i severno-severoistočno iznad Crvenog mora, što prema 2. Mojsijevoj 3:1 znači da Horev mora biti u pešačkom (pastirskom) domenu tog područja. Verovatno se radi o planinskom masivu Džabal El-Loz (vidi takođe Galatima 4:25).

  2. Tada mu se pojavio Gospodnji anđeo u ognjenom plamenu iz grma. On se zagledao, a grm je goreo ali nikako nije sagorevao.
  3. Mojsije je rekao: „Idem da pogledam ovo veliko čudo, zašto grm ne sagoreva.“
  4. Kad je Gospod Bog video kako prilazi da bolje pogleda, pozvao ga je iz grma: „Mojsije! Mojsije!“ A on je odgovorio: „Evo me.“
  5. Tada mu reče: „Ne prilazi ovamo. Izuj sandale sa svojih nogu, jer je mesto na kome stojiš sveta zemlja.“
  6. Zatim reče: „Ja sam Bog tvog oca, Bog Abramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.“ Tada je Mojsije zaklonio svoje lice, jer se bojao da gleda u Boga.
  7. Gospod je još rekao: „Video sam nevolju svog naroda u Egiptu, čuo sam njihov vapaj zbog onih koji ih teraju na rad i dobro znam muke koje podnose.
  8. Zato sam sišao da ih izbavim iz ruku Egipćana i da ih izvedem iz te zemlje i da ih dovedem u dobru i prostranu zemlju, u zemlju u kojoj teče med i mleko, tamo gde žive Hananci, Heteji, Amoreji, Ferezeji, Hiveji i Jevuseji.
  9. I evo, vapaj Izraelovih sinova dopro je do mene i video sam kako ih Egipćani tlače.
  10. A sada idi, jer ću te poslati kod faraona da izvedeš moj narod, Izraelove sinove, iz Egipta.“
  11. Ali Mojsije reče Bogu: „Ko sam ja da idem kod faraona i da izvedem Izraelove sinove iz Egipta?“
  12. A on mu odgovori: „Ja ću biti s tobom, i ovo će ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, služićete Bogu na ovoj gori.“
  13. Ali Mojsije reče Bogu: „Ako dođem kod Izraelovih sinova i kažem im: ‘Bog vaših praočeva poslao me je k vama,’ a oni me upitaju: ‘Kako mu je ime?’ Šta da im kažem?“
  14. Tada Bog reče Mojsiju: „Ja sam Onaj koji Jeste.“* I još reče: „Ovako kaži Izraelovim sinovima: ‘Onaj koji Jeste poslao me je k vama.’“

    * Ili: „Biću ono što ću biti“, što se odnosi na večno božansko apsolutno dinamičko Biće.

  15. Tada Bog još jednom reče Mojsiju:„Ovako kaži Izraelovim sinovima: ‘Gospod, Bog vaših praočeva, Bog Abramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev, poslao me je k vama.’ To je moje ime doveka i to je moj spomen iz naraštaja u naraštaj.
  16. Idi i skupi Izraelove starešine i reci im: ‘Gospod, Bog vaših praočeva, pojavio mi se, Bog Abramov, Isakov i Jakovljev, i rekao mi: Obratio sam pažnju na vas i na ono što vam se čini u Egiptu.
  17. I zato vam kažem: Ja ću vas izbaviti iz nevolje koju vam nanose Egipćani i odvešću vas u zemlju Hananaca, Heteja, Amoreja, Ferezeja, Hiveja i Jevuseja, u zemlju u kojoj teče med i mleko.’
  18. I oni će poslušati tvoj glas. A ti i Izraelove starešine idite kod egipatskog kralja i recite mu: ‘Gospod, Bog Jevreja, javio nam se, pa te sada molimo da nas pustiš da odemo tri dana hoda u pustinju i da prinesemo žrtvu Gospodu, svom Bogu.’
  19. Ali ja dobro znam da vam egipatski kralj neće dopustiti da idete ako ga na to ne primora snažna ruka.
  20. Zato ću podići svoju ruku i udariću Egipat svim svojim čudesnim delima koja ću učiniti u njemu. I on će vas posle toga pustiti.
  21. I daću da ovaj narod nađe milost u očima Egipćana, pa kada pođete, nećete poći praznih ruku.
  22. Svaka žena neka traži od svoje susetke i od tuđinke koja živi u njenoj kući srebrne i zlatne predmete i odeću. To stavite na svoje sinove i na svoje kćeri. Tako ćete opleniti Egipćane.“