Druga knjiga Mojsijeva ili Izlazak (17. glava)

  1. Ceo zbor Izraelovih sinova krenuo je iz pustinje Sin prelazeći deo po deo puta, kako im je Gospod naredio, i ulogorili su se u Refidimu. Ali tu nije bilo vode da narod pije.
  2. I narod se prepirao s Mojsijem: „Daj nam vode da pijemo.“ A Mojsije im je rekao: „Zašto se prepirete sa mnom? Zašto iskušavate Gospoda?“
  3. Narod je i dalje bio žedan, pa je gunđao protiv Mojsija i govorio: „Zašto si nas izveo iz Egipta da nas i naše sinove i našu stoku pomoriš žeđu?“
  4. Na kraju je Mojsije zavapio Gospodu: „Šta da radim s ovim narodom? Još malo pa će me kamenovati!“
  5. Tada Gospod reče Mojsiju: „Izađi pred narod i uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starešina i svoj štap kojim si udario po Nilu. Uzmi ga u ruku i idi.
  6. Ja ću stajati pred tobom na steni na Horevu. Udari u stenu i iz nje će poteći voda, pa neka narod pije.“ Mojsije je učinio tako pred izraelskim starešinama.
  7. To mesto je nazvao Masa i Meriva,* zato što su se Izraelovi sinovi prepirali i zato što su iskušavali Gospoda, govoreći: „Je li Gospod među nama ili nije?“

    * „Masa“ znači „iskušavanje, kušnja“. „Meriva“ znači „prepirka, svađa, sukob“.

  8. Amaličani su došli da se bore sa Izraelom u Refidimu.
  9. Tada je Mojsije rekao Jošui: „Izaberi ljude pa idi i bori se s Amaličanima. Ja ću sutra stati na vrh brda sa štapom Božjim u ruci.“
  10. Jošua je učinio kao što mu je Mojsije rekao i borio se s Amaličanima, a Mojsije, Aron i Hur popeli su se na vrh brda.
  11. I dok je Mojsije držao ruke podignute, Izraelci su bili nadmoćniji, a kad je spustio ruke, Amaličani su bili nadmoćniji.
  12. Kad su Mojsiju ruke otežale, uzeli su kamen, stavili ga pod njega i on je seo. A Aron i Hur držali su mu ruke, jedan s jedne, a drugi s druge strane, tako da su mu ruke ostale podignute sve do zalaska sunca.
  13. Tako je Jošua oštricom mača porazio Amaličane i narod koji je bio s njima.
  14. Gospod reče Mojsiju: „Zapiši to na svitku za spomen i kaži Jošui: ‘Izbrisaću spomen na Amaličane pod nebesima.’“
  15. I Mojsije je podigao oltar i nazvao ga Gospod-Nisi,*

    * „Gospod-Nisi“ znači „Gospod je moja zastava“.

  16. i rekao je: „Zato što se ruka podigla ka prestolu na kom je Gospod, Gospod će ratovati s Amaličanima iz naraštaja u naraštaj.“