Druga knjiga Mojsijeva ili Izlazak (8. glava)

  1. Tada Gospod reče Mojsiju: „Idi k faraonu i reci mu: ‘Ovako kaže Gospod: „Pusti moj narod da ide da mi služi.
  2. Ako i dalje ne budeš hteo da ih pustiš, evo, na svu tvoju zemlju pustiću žabe.
  3. I Nil će vrveti od žaba koje će izaći i ući u tvoju kuću, u tvoju spavaću sobu, na tvoju postelju, u kuće tvojih slugu i tvog naroda, u tvoje peći i u tvoje posude.
  4. Na tebe i na tvoj narod i na sve tvoje sluge doći će žabe.’“
  5. Zatim Gospod reče Mojsiju: „Reci Aronu: ‘Ispruži ruku sa svojim štapom iznad reka, kanala Nila i močvara i učini da žabe izađu na egipatsku zemlju.’“
  6. Tada je Aron ispružio ruku nad egipatskim vodama, i žabe su izašle i prekrile su egipatsku zemlju.
  7. Ali sveštenici koji se bave magijom učinili su to isto svojim tajnim umećima. Učinili su da žabe izađu na egipatsku zemlju.
  8. Tada je Faraon pozvao Mojsija i Arona i rekao im je: „Molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od mog naroda, pa ću pustiti vaš narod da ide da prinese žrtvu Gospodu.“
  9. A Mojsije na to reče faraonu: „Tebi prepuštam čast da mi kažeš kada hoćeš da se molim za tebe, za tvoje sluge i za tvoj narod da se uklone žabe od tebe i od tvojih kuća i da ostanu samo u Nilu.“
  10. On odgovori: „Sutra.“ A Mojsije reče: „Biće kako si kazao, da znaš da niko nije kao Gospod, naš Bog.
  11. Žabe će otići od tebe, od tvojih kuća, od tvojih slugu i od tvog naroda. Ostaće samo u Nilu.“
  12. Onda su Mojsije i Aron otišli od faraona, a Mojsije je zavapio Gospodu zbog žaba koje je poslao na faraona.
  13. Gospod je učinio po Mojsijevoj reči i žabe su uginule po kućama, dvorištima i poljima.
  14. I oni su ih zgrtali na gomile, a zemlja je zaudarala.
  15. Kad je faraon video da je nastupilo olakšanje u zemlji, srce mu je otvrdlo i nije ih poslušao, kao što je Gospod i rekao.
  16. Tada Gospod reče Mojsiju: „Reci Aronu: ‘Ispruži svoj štap i udari po prahu na zemlji, i neka se pretvori u vaške po svoj egipatskoj zemlji.’“
  17. Oni su učinili tako. Aron je ispružio ruku sa svojim štapom i udario po prahu na zemlji i vaške su došle na ljude i na životinje. Sav prah na zemlji pretvorio se u vaške po svoj egipatskoj zemlji.
  18. A sveštenici koji se bave magijom pokušali su da svojim tajnim umećima naprave vaške, ali nisu uspeli. I tako su vaške došle na ljude i na životinje.
  19. Tada su sveštenici koji se bave magijom rekli faraonu: „Ovo je prst Božji!“ Ali faraonovo srce je i dalje bilo tvrdokorno i nije ih poslušao, kao što je Gospod i rekao.
  20. Zatim Gospod reče Mojsiju: „Ustani rano ujutru i stani pred faraona. Evo, on će izaći na vodu, a ti mu reci: ‘Ovako kaže Gospod: ‘Pusti moj narod da ide da mi služi.
  21. Ako ne pustiš moj narod, evo, ja ću pustiti obade* na tebe, na tvoje sluge, na tvoj narod i u tvoje kuće. Kuće Egipćana biće pune obada, pa i zemlja na kojoj su.

    * Moguće je da se hebrejska reč „arov“ odnosi na mešavinu raznih insekata.

  22. Ali tog dana odvojiću zemlju Gošen u kojoj živi moj narod, da tamo ne bude nijednog obada, tako da znaš da sam ja, Gospod, usred ove zemlje.
  23. Napraviću razliku između mog naroda i tvog naroda. To će se čudo dogoditi sutra.’“
  24. I Gospod je učinio tako. Veliki rojevi obada preplavili su faraonovu kuću i kuće njegovih slugu i svu egipatsku zemlju. Obadi su uništili zemlju.
  25. Na kraju je faraon pozvao Mojsija i Arona i rekao im: „Idite, prinesite žrtvu svom Bogu u ovoj zemlji.“
  26. A Mojsije mu reče: „Ne možemo to da uradimo, jer bismo Gospodu, svom Bogu, prinosili žrtve koje su nečiste Egipćanima. Kad bismo pred očima Egipćana prinosili žrtve koje su njima nečiste, zar nas oni ne bi kamenovali?
  27. Otići ćemo tri dana hoda u pustinju i prinećemo žrtvu Gospodu, svom Bogu, kao što nam je i rekao.“
  28. A faraon reče: „Pustiću vas da idete u pustinju i da prinesete žrtvu Gospodu, svom Bogu. Samo ne idite predaleko. I molite se za mene.“
  29. Tada Mojsije reče: „Evo, odlazim od tebe, i moliću se Gospodu, i sutra će obadi otići od faraona, od njegovih slugu i od njegovog naroda. Ali neka faraon više ne vara narod, ne puštajući ga da ide da prinese žrtve Gospodu.“
  30. Mojsije je posle toga otišao od faraona i pomolio se Gospodu.
  31. I Gospod je učinio po Mojsijevoj reči, i obadi su otišli od faraona, od njegovih slugu i od njegovog naroda. Nije ostao nijedan.
  32. Ali faraonu je i ovog puta srce otvrdlo i nije pustio narod da ide.