Četvrta knjiga Mojsijeva ili Brojevi (10. glava)

  1. Gospod je rekao Mojsiju:
  2. „Napravi sebi dve srebrne trube. Napravi ih od kovanog srebra i neka ti služe za sazivanje zbora i za objavu polaska.
  3. Kad zatrubite u obe trube, neka se ceo zbor skupi k tebi na ulazu u šator od sastanka.
  4. Ako se zatrubi samo u jednu trubu, neka se skupe k tebi knezovi, od kojih je svaki poglavar nad hiljadu Izraelaca.
  5. Kad zatrubite tako da se truba oglasi promenjivim zvukom, tada neka krenu logori smešteni na istočnoj strani.
  6. Kad drugi put zatrubite tako da se truba oglasi promenjivim zvukom, tada neka krenu logori smešteni na južnoj strani. Neka tako zatrube svaki put kad jedna grupa treba da krene.
  7. Trubite i kad sazivate zbor, ali neka to ne bude promenjiv zvuk.
  8. Neka Aronovi sinovi, sveštenici, trube u trube. Neka vam to služi kao trajna odredba kroz vaše naraštaje.
  9. Ako u svojoj zemlji povedete rat protiv tlačitelja koji vas ugnjetava, neka trube oglase ratni poziv, i Gospod, vaš Bog, setiće se vas i izbaviće vas od vaših neprijatelja.
  10. U dan svog veselja, u vreme svojih svečanosti i na početku svojih meseci, trubite u trube nad svojim žrtvama paljenicama i žrtvama pomirnicama. To neka vam služi kao spomen pred vašim Bogom. Ja sam Gospod, vaš Bog.“
  11. Druge godine, drugog meseca, dvadesetog dana u mesecu, oblak se podigao iznad šatora Svedočanstva.
  12. Tada su Izraelovi sinovi krenuli iz Sinajske pustinje svojim redom i putovali su sve dok se oblak nije zaustavio u pustinji Faran.
  13. Tako su krenuli prvi put, po Gospodnjem nalogu datom preko Mojsija.
  14. I pođe napred zastava vojske sinova Judinih u četama svojim; i nad vojskom njihovom beše Našon, sin Aminadavov.
  15. Nad vojskom plemena Isaharovih sinova bio je Nataniel, Suarov sin.
  16. A nad vojskom plemena Zebulonovih sinova bio je Elijab, Helonov sin.
  17. Zatim je bio rastavljen šator, i Geršunovi sinovi i Merarijevi sinovi krenuli su noseći šator.
  18. Potom pođe zastava logora Rubenova po svojim četama, a nad njihovom vojskom bio je Elisur, Sedijurov sin.
  19. Nad vojskom plemena Simeonovih sinova bio je Šelumiel, Surišadajev sin.
  20. A nad vojskom plemena Gadovih sinova bio je Elisaf, Reuelov sin.
  21. Zatim su krenuli Kehatovi sinovi noseći svete stvari iz svetilišta, a do njihovog dolaska šator je već bio postavljen.
  22. Potom pođe zastava vojske sinova Jefremovih po svojim četama, a nad njihovom vojskom bio je Elisama, Amijudov sin.
  23. Nad vojskom plemena Manasijinih sinova bio je Gamaliel, Fadasurov sin.
  24. A nad vojskom plemena Benjaminovih sinova bio je Abidan, Gideonijev sin.
  25. Najposle pođe zastava vojske sinova Danovih po svojim četama kao zaštitna straža svim logorima, a nad njihovom vojskom je bio Ahijezer, Amisadajev sin.
  26. Nad vojskom plemena Ašerovih sinova bio je Fagiel, Ehranov sin.
  27. A nad vojskom plemena Neftalimovih sinova bio je Ahirej, Enanov sin.
  28. Tim redom su Izraelovi sinovi polazili po svojim četama kad su kretali na put.
  29. Tada je Mojsije rekao Hobabu, sinu Madijanca Reuela, Mojsijevog tasta: „Mi krećemo ka mestu za koje je Gospod rekao: ‘Vama ću ga dati.’ Pođi s nama i dobro ćemo ti učiniti, jer je Gospod obrekao dobro Izraelu.“
  30. A on mu je odgovorio: „Neću ići s vama, nego ću ići u svoju zemlju i u svoj rod.“
  31. Na to je Mojsije rekao: „Molim te, ne ostavljaj nas. Pošto ti dobro znaš gde u pustinji možemo da se ulogorimo, ti ćeš nam biti poput očiju.
  32. Ako pođeš s nama, kao što će Gospod činiti dobro nama, tako ćemo i mi činiti dobro tebi.“
  33. Tako su krenuli od gore Gospodnje i išli tri dana hoda, a kovčeg Gospodnjeg saveza išao je tri dana hoda pred njima da im potraži mesto gde bi počinuli.
  34. I Gospodnji oblak bio je nad njima danju kad su kretali iz logora.
  35. Kad bi kovčeg kretao, Mojsije bi rekao: „Ustani, Gospode, i neka se tvoji neprijatelji raseju. Neka oni koji te silno mrze pobegnu pred tobom.“
  36. A kad bi se zaustavljao, rekao bi: „Vrati se, Gospode, nebrojenim hiljadama Izraelaca.“