Četvrta knjiga Mojsijeva ili Brojevi (23. glava)

  1. Tada Balam reče Balaku: „Podigni mi ovde sedam oltara i pripremi mi ovde sedam junaca i sedam ovnova.“
  2. Balak je odmah učinio kao što je Balam rekao. Posle toga Balak i Balam su prineli po jednog junca i jednog ovna na svakom oltaru.
  3. I Balam reče Balaku: „Stani pored svoje žrtve paljenice, a ja idem. Možda će mi se Gospod javiti i sastati se sa mnom. A ja ću ti reći sve što mi on pokaže.“ I otišao je na jedno ogoljeno brdo.
  4. Kad se Bog javio Balamu, ovaj mu reče: „Podigao sam sedam oltara i prineo sam po jednog junca i jednog ovna na svakom oltaru.“
  5. Gospod je stavio reči u usta Balamu i rekao mu: „Vrati se Balaku i tako mu reci.“
  6. I on se vratio k njemu i našao ga kako stoji pored svoje žrtve paljenice zajedno sa svim moabskim knezovima.
  7. Tada Balam poče svoju priču: „Iz Arama me je doveo Balak, kralj moabski, s gora istočnih: ‘Dođi, prokuni mi Jakova. Dođi, odbaci Izrael.’
  8. Kako mogu da prokunem one koje Bog ne proklinje? Kako mogu da odbacim one koje Gospod ne odbacuje?
  9. Jer s vrha stena ja ih vidim, i s brda ih gledam. Tu kao narod žive odvojeno, i u druge se narode ne ubrajaju.
  10. Ko je izbrojao Jakovljev prah, i ko je prebrojao Izraelovu četvrtinu? Neka mi duša umre smrću čestitih, i neka mi kraj bude kao i njima.“
  11. Na to Balak reče Balamu: „Šta mi to radiš? Doveo sam te da prokuneš moje neprijatelje, a evo, ti ih obasipaš blagoslovima.“
  12. A on mu odgovori: „Zar neću paziti da govorim sve ono što mi Gospod stavi u usta?“
  13. Tada mu Balak reče: „Molim te, hajde sa mnom na drugo mesto odakle možeš da ih vidiš. Videćeš im samo kraj, nećeš ih sve videti. I prokuni mi ih odande.“
  14. I odveo ga je u polje Zofim, na vrh Fazge. Tu je podigao sedam oltara i prineo po jednog junca i jednog ovna na svakom oltaru.
  15. Posle toga Balam reče Balaku: „Stani ovde pored svoje žrtve paljenice, a ja idem tamo na susret s njim.“
  16. I Gospod se javio Balamu, stavio mu reči u usta i rekao: „Vrati se Balaku i tako mu reci.“
  17. On se vratio k njemu i našao ga kako stoji pored svoje žrtve paljenice zajedno s moabskim knezovima. Balak ga upita: „Šta je rekao Gospod?“
  18. Tada Balam poče svoju priču: „Ustani, Balače, i poslušaj. Čuj me, sine Seforov.
  19. Bog nije čovek da laže, ni sin čovečiji da zbog nečega zažali. Zar je on nešto rekao, a da nije učinio, zar je kazao, a da nije izvršio?
  20. Gle, dato mi je da blagoslovim, jer je on blagoslovio, a ja to ne mogu preinačiti.
  21. On nije video nikakvo bezakonje na Jakovu, niti kakve nevolje protiv Izraela. S njim je Gospod, Bog njegov, i klicanje kralju u njemu se čuje.
  22. Bog ga izvodi iz Egipta. Brz je kao divlji bik.
  23. Jer nema čini protiv Jakova, niti kakvog vračanja protiv Izraela. U to će se vreme o Jakovu i o Izraelu reći: ‘Šta je to Bog učinio!’
  24. Gle, narod će ustati kao lav, kao lav će se podići. Neće leći dok plen ne pojede, i krv pobijenih prosuće.“
  25. Na to Balak reče Balamu: „Ako već ne možeš da ga prokuneš, nemoj ni da ga blagosiljaš.“
  26. A Balam odgovori Balaku: „Zar ti nisam rekao: ‘Učiniću sve što Gospod kaže?’“
  27. Tada Balak reče Balamu: „Hodi, molim te, da te odvedem na još jedno mesto. Možda će biti ispravno u očima Božjim da mi ga odande prokuneš.“
  28. Onda je Balak odveo Balama na vrh Feora, koji gleda prema pustari.
  29. Tada Balam reče Balaku: „Podigni mi ovde sedam oltara i pripremi mi ovde sedam junaca i sedam ovnova.“
  30. I Balak je učinio kao što je Balam rekao i prineo je po jednog junca i jednog ovna na svakom oltaru.