Četvrta knjiga Mojsijeva ili Brojevi (31. glava)

  1. Gospod je zatim rekao Mojsiju:
  2. „Osveti Izraelove sinove na Madijancima. Posle toga bićeš pribran svom narodu.“
  3. Mojsije je rekao narodu: „Opremite ljude između sebe za vojsku, da napadnu Madijance i da izvrše Gospodnju osvetu nad Madijancima.
  4. Pošaljite u vojsku po hiljadu od svakog plemena, od svih Izraelovih plemena.“
  5. Tako je od mnogih hiljada Izraelaca bilo određeno po hiljadu iz svakog plemena, dvanaest hiljada naoružanih ljudi.
  6. Mojsije ih je poslao u rat, po hiljadu od svakog plemena, a s vojskom je poslao i Finesa, sina sveštenika Eleazara. On je nosio svete stvari i trube za oglašavanje.
  7. I oni su zaratili s Madijanom, kao što je Gospod uputio Mojsija, i pobili su sve muškarce.
  8. Među onima koje su pobili bili su i madijanski kraljevi, naime, Evin, Rekem, Sur, Hur i Reba, pet madijanskih kraljeva. I ubili su mačem Balama, Beorovog sina.
  9. A Madijanke i njihovu decu Izraelovi sinovi su zarobili. I zaplenili su svu njihovu krupnu i sitnu stoku i svu njihovu imovinu.
  10. I spalili su sve gradove u kojima su živeli i sva njihova naselja.
  11. Pokupili su sve ono što su uzeli kao plen, i ljude i stoku.
  12. I zarobljenike i sve što su uzeli i oplenili doveli su Mojsiju i svešteniku Eleazaru i zboru Izraelovih sinova u logor, u pustim ravnicama Moaba kod Jordana, prema Jerihonu.
  13. Tada su im Mojsije, sveštenik Eleazar i svi poglavari zbora izašli u susret izvan logora.
  14. I Mojsije se razgnevio na vojne zapovednike, na poglavare nad hiljadama i poglavare nad stotinama, koji su se vraćali iz vojnog pohoda.
  15. Mojsije im je rekao: „Zar ste ostavili u životu sve žene?
  16. Evo, baš su one po Balamovoj reči namamile Izraelove sinove da budu neverni Gospodu kod Feora, tako da je na Gospodnji zbor došla pošast.
  17. Zato sada pobijte svu mušku decu i sve žene koje su legle s muškarcem.
  18. A za sebe ostavite u životu sve devojke koje nisu legle s muškarcem.
  19. A vi ostanite izvan logora sedam dana. Svako ko je ubio neku dušu i svako ko je dotakao ubijenog neka se očisti trećeg i sedmog dana, i vi i vaši zarobljenici.
  20. Očistite od greha svu odeću, sve što je od kože, od kozje dlake i od drveta.“
  21. Tada je sveštenik Eleazar rekao vojnicima koji su bili u bici: „Ovo je zakonska odredba koju je Gospod dao Mojsiju:
  22. ‘Zlato, srebro, bakar, gvožđe, kalaj i olovo,
  23. sve što podnosi vatru propustite kroz vatru i biće čisto. Ali neka se ipak očisti i vodom očišćenja. A sve što ne podnosi vatru propustite kroz vodu.
  24. Sedmog dana operite svoju odeću i bićete čisti, a posle toga možete ući u logor.’“
  25. Gospod je ovako rekao Mojsiju:
  26. „Prebroj plen, zarobljene ljude i stoku, ti i sveštenik Eleazar i poglavari otačkih domova u zboru.
  27. Podeli plen na dva dela, na one koji su bili u bici i išli u pohod i na ceo ostali zbor.
  28. Od ratnika koji su išli u pohod uzmi kao deo za Gospoda po jednu dušu od pet stotina, od ljudi, od krupne stoke, od magaraca i od sitne stoke.
  29. Uzmite to od njihove polovine i dajte svešteniku Eleazaru kao prilog Gospodu.
  30. A od polovine koja pripadne Izraelovim sinovima uzmi po jedno od pedeset, od ljudi, od krupne stoke, od magaraca i od sitne stoke, od svake vrste životinja, i daj ih Levitima, koji imaju dužnost da se staraju o Gospodnjem šatoru.“
  31. Mojsije i sveštenik Eleazar učinili su kao što je Gospod uputio Mojsija.
  32. A plena, koji je ostao od onoga što su zaplenili oni koji su išli u pohod, bilo je šesto sedamdeset pet hiljada ovaca,
  33. sedamdeset dve hiljade goveda,
  34. i šezdeset jedna hiljada magaraca.
  35. A ljudskih duša, žena koje još nisu legle s muškarcem, svih duša bilo je trideset dve hiljade.
  36. Polovina koja je pripala onima koji su išli u pohod iznosila je trista trideset sedam hiljada i petsto ovaca.
  37. A deo za Gospoda iznosio je šesto sedamdeset i pet ovaca.
  38. Goveda je bilo trideset i šest hiljada, a od toga je deo za Gospoda iznosio sedamdeset i dva.
  39. Magaraca je bilo trideset hiljada i petsto, a od toga je deo za Gospoda iznosio šezdeset i jedan.
  40. Ljudskih duša je bilo šesnaest hiljada, a od toga je deo za Gospoda iznosio trideset i dve duše.
  41. I Mojsije je predao svešteniku Eleazaru deo određen za prilog Gospodu, kao što je Gospod uputio Mojsija.
  42. A od polovine koja je pripala Izraelovim sinovima, koju je Mojsije odvojio od onoga što je pripalo ljudima koji su išli u rat,
  43. dakle, polovina koja je pripala zboru iznosila je trista trideset sedam hiljada i petsto ovaca,
  44. trideset i šest hiljada goveda,
  45. trideset hiljada i petsto magaraca
  46. i šesnaest hiljada ljudskih duša.
  47. Od polovine koja je pripala Izraelovim sinovima Mojsije je uzeo po jednu dušu od pedeset, i od ljudi i od životinja, i dao ih Levitima, koji su bili zaduženi da se staraju o Gospodnjem šatoru, kao što je Gospod uputio Mojsija.
  48. Zatim su Mojsiju pristupili vojni zapovednici nad hiljadama vojnika, poglavari nad hiljadama i poglavari nad stotinama,
  49. i rekli su mu: „Tvoje sluge su prebrojale ratnike koji su nam povereni i javljeno je da nijedan od nas ne fali.
  50. Neka zato svako od nas prinese kao prinos Gospodu ono što je zaplenio, predmete od zlata, lančiće što se nose oko gležnja i narukvice, pečatne prstenove, minđuše i drugi ženski nakit, da se izvrši pomirenje za naše duše pred Gospodom.“
  51. Tako su Mojsije i sveštenik Eleazar primili od njih zlato, sav taj nakit.
  52. Svega priloženog zlata, koje su poglavari nad hiljadama i poglavari nad stotinama priložili Gospodu, bilo je šesnaest hiljada sedamsto pedeset sikala.
  53. Vojnici su zadržali svaki svoj plen.
  54. Tako su Mojsije i sveštenik Eleazar primili zlato od poglavara nad hiljadama i poglavara nad stotinama i uneli ga u šator od sastanka za spomen Izraelovim sinovima pred Gospodom.