Četvrta knjiga Mojsijeva ili Brojevi (16. glava)

  1. Korej sin Isara, Kehatovog sina, Levijevog sina, pobunio se zajedno s Datanom i Abiramom, Elijabovim sinovima, i Onom, Faletovim sinom – Rubenovim potomcima.
  2. Oni su ustali protiv Mojsija zajedno s dvesta pedeset ljudi od Izraelovih sinova, poglavara naroda koji su bili pozivani na zbor i koji su bili ljudi na glasu.
  3. Skupili su se protiv Mojsija i Arona i rekli im: „Dosta je bilo! Jer ceo je zbor svet, svi u njemu, i Gospod je među njima. Zašto se onda uzvisujete nad Gospodnjim zborom?“
  4. Kad je Mojsije to čuo, pao je ničice.
  5. Zatim je rekao Koreju i svim njegovim pristalicama: „Ujutru će Gospod pokazati ko je njegov, ko je svet i ko sme da mu se približi. Koga on izabere, taj će mu se približiti.
  6. Učinite ovo: uzmite kadionice, ti, Koreju, i sve tvoje pristalice,
  7. i sutra stavite u njih vatru i odozgo stavite kâd pred Gospodom. Onaj koga Gospod izabere, taj je svet. Dosta je bilo, Levijevi sinovi!“
  8. Mojsije je još rekao Koreju: „Molim vas, poslušajte Levijevi sinovi.
  9. Zar vam je malo što vas je Izraelov Bog odvojio od izraelskog zbora da bi vas doveo k sebi da vršite službu u Gospodnjem šatoru i da stojite pred zborom i da mu služite?
  10. Doveo je k sebi tebe i svu tvoju braću, Levijeve sinove. Zar morate tražiti još i sveštenstvo?
  11. Zato ste se ti i sve tvoje pristalice skupili protiv Gospoda. Jer šta je Aron da gunđate protiv njega?“
  12. Kasnije je Mojsije poslao po Datana i Abirama, Elijavove sinove, ali oni su rekli: „Nećemo doći!
  13. Zar ti je malo što si nas izveo iz zemlje u kojoj teče med i mleko da nas pobiješ u ovoj pustinji, nego još hoćeš da izigravaš kneza nad nama?
  14. Nisi nas doveo u zemlju u kojoj teče med i mleko niti si nam dao u nasledstvo polja i vinograde. Hoćeš li ovim ljudima oči da iskopaš? Nećemo doći!“
  15. Na to se Mojsije veoma razgnevio i rekao Gospodu: „Nemoj pogledati na njihov prinos od žita. Nijednog magarca im nisam uzeo i ni jednom od njih nisam zlo učinio.“
  16. Zatim je Mojsije rekao Koreju: „Ti i sve tvoje pristalice sutra stanite pred Gospoda, ti, oni i Aron.
  17. Neka svaki uzme svoju kadionicu i stavi u nju kâd, pa neka svaki donese svoju kadionicu pred Gospoda, dvesta pedeset kadionica. I ti i Aron donesite svaki svoju kadionicu.“
  18. Oni su uzeli svaki svoju kadionicu, stavili u nju vatru i kâd, pa su stali na ulaz u šator od sastanka zajedno s Mojsijem i Aronom.
  19. Kad je Korej skupio protiv njih ceo zbor na ulazu u šator od sastanka, celom zboru se pokazala Gospodnja slava.
  20. Gospod je rekao Mojsiju i Aronu:
  21. „Odvojte se od tog zbora da ih odmah pobijem.“
  22. A oni su pali ničice i rekli: „Bože, Bože duhova svakog tela, zar ćeš se zbog greha jednog čoveka razgneviti na ceo zbor?“
  23. A Gospod je rekao Mojsiju:
  24. „Kaži zboru: ‘Sklonite se od Korejevih, Datanovih i Abiramovih šatora!’“
  25. Posle toga Mojsije je ustao i otišao kod Datana i Abirama, a s njim su pošle i Izraelove starešine.
  26. Zatim je rekao zboru: „Odstupite od šatora ovih zlih ljudi i ne dotičite ništa što je njihovo, da ne izginete zbog svih njihovih greha.“
  27. Oni su se odmah sa svih strana sklonili od Korejevog, Datanovog i Abiramovog šatora. A Datan i Abiram su izašli i stali na ulaz u svoje šatore, zajedno sa svojim ženama, sinovima i decom.
  28. Tada je Mojsije rekao: „Po ovom ćete znati da me je Gospod poslao da činim sva ova dela i da to ne činim po svom srcu:
  29. Ako ovi ljudi umru kao što umiru svi ljudi i ako budu kažnjeni kao što se kažnjavaju svi ljudi, onda me nije poslao Gospod.
  30. Ali ako Gospod učini nešto novo i zemlja otvori svoja usta i proguta njih i sve što je njihovo, i živi siđu u grob, onda ćete znati da su ti ljudi prezreli Gospoda.“
  31. Samo što je izgovorio te reči, zemlja pod njima se razdvojila.
  32. I zemlja je otvorila svoja usta i progutala njih, njihove porodice, sve Korejeve ljude i svu njihovu imovinu.
  33. Tako su živi sišli u grob, oni i svi njihovi, i zemlja ih je pokrila i oni su izginuli usred zbora.
  34. Svi Izraelci koji su bili oko njih razbežali su se na njihov vrisak, govoreći: „Da i nas zemlja ne proguta!“
  35. I izašla je vatra od Gospoda i spalila onih dvesta pedeset ljudi koji su prinosili kâd.
  36. Gospod je rekao Mojsiju:
  37. „Kaži Eleazaru, sinu sveštenika Arona, da pokupi kadionice sa zgarišta, i reci mu: ‘Razbacaj žar iz njih, jer su one svete,
  38. čak i kadionice tih ljudi koji su zgrešili svojoj duši. Neka se od njih naprave tanke metalne ploče da se njima obloži oltar, jer su ih doneli pred Gospoda i zato su postale svete. Neka služe kao znak Izraelovim sinovima.’“
  39. Tako je sveštenik Eleazar uzeo bakarne kadionice koje su bili doneli oni koji su izgoreli, pa su ih prekovali da njima oblože oltar,
  40. za spomen Izraelovim sinovima da niko iz običnog naroda – niko ko ne pripada Aronovom potomstvu – ne sme da pristupi da prinosi kâd pred Gospodom, i da niko ne bude poput Koreja i njegovih pristalica, kao što je Gospod rekao Aronu preko Mojsija.
  41. Ali već sutradan ceo zbor Izraelovih sinova gunđao je protiv Mojsija i Arona, govoreći: „Vi ste pobili Gospodnji narod.“
  42. A kad se zbor skupio protiv Mojsija i Arona, okrenuli su se prema šatoru od sastanka, i gle, oblak je pokrio šator i pojavila se Gospodnja slava.
  43. A Mojsije i Aron su došli pred šator od sastanka.
  44. Tada je Gospod rekao Mojsiju:
  45. „Uklonite se iz tog zbora da ih odmah pobijem.“ Na to su oni pali ničice.
  46. Mojsije je zatim rekao Aronu: „Uzmi kadionicu, stavi u nju vatru s oltara i kâd, i idi brže k zboru i za njega izvrši obred očišćenja, jer se Gospod žestoko razgnevio i pomor je počeo!“
  47. Aron je odmah uzeo kadionicu, kao što je rekao Mojsije, i otrčao usred zbora, a kad tamo, pomor među narodom već je počeo. On je stavio kâd i izvršio obred očišćenja za narod.
  48. I stajao je između mrtvih i živih, i pošast je prestala.
  49. Od pošasti je pomrlo četrnaest hiljada i sedamsto ljudi, osim onih koji su izginuli zbog Koreja.
  50. Kad se Aron najzad vratio kod Mojsija na ulaz u šator od sastanka, pošast je prestala.