Jevanđelje po Luki (14. glava)

  1. Kad je jednom u Subotu došao u kuću nekog farisejskog poglavara da jede, pažljivo su ga posmatrali.
  2. A pred njim je bio jedan čovek koji je imao vodenu bolest.*

    * Ili: hidropsiju.

  3. Tada je Isus upitao poznavaoce Zakona i fariseje: „Da li se sme lečiti u Subotu ili ne sme?“
  4. Oni su ćutali. Tada je dotakao čoveka, izlečio ga i otpustio.
  5. A njima je rekao: „Ako nekome od vas magarac ili bik upadne u bunar, zar ga nećete odmah izvući i u subotni dan?“
  6. Na to nisu mogli da mu odgovore.
  7. Kada je primetio kako zvanice sebi biraju najbolja mesta, ispričao im je poređenje:
  8. „Kad te neko pozove na svadbu, nemoj zauzeti najbolje mesto. Možda je pozvan i neko ugledniji od tebe,
  9. pa će onaj koji je pozvao tebe i njega doći i reći će ti: ‘Ustupi mesto ovome.’ Tada ćeš postiđen morati da zauzmeš poslednje mesto.
  10. Nego kad te neko pozove, idi i zauzmi poslednje mesto, da ti onaj ko te je pozvao kaže kad dođe: ‘Prijatelju, pomeri se na bolje mesto.’ To će ti biti na čast pred svim drugim gostima.
  11. Jer ko se uzvisuje, biće ponižen, a ko se ponizuje, biće uzvišen.“
  12. Zatim je i čoveku koji ga je pozvao rekao: „Kad priređuješ ručak ili večeru, ne zovi svoje prijatelje ni svoju braću ni svoje rođake ni bogate susede. Možda će i oni tebe nekada pozvati i tako će ti uzvratiti.
  13. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromašne, sakate, hrome i slepe.
  14. Bićeš srećan, jer oni nemaju čime da ti uzvrate. Uzvratiće ti se o uskrsenju pravednih.“
  15. Kad je to čuo jedan od gostiju, rekao mu je: „Srećan je onaj ko bude jeo hleb u Božjem kraljevstvu.“
  16. A Isus mu je rekao: „Jedan čovek je priredio veliku večeru, i pozvao mnoge.
  17. Kad je bilo vreme za večeru, poslao je slugu da kaže zvanicama: ‘Dođite, jer je sve već spremno.’
  18. Ali svi redom su počeli da se izgovaraju. Prvi mu je rekao: ‘Kupio sam njivu, i moram da idem da je pogledam. Molim te, izvini me.’
  19. Drugi je rekao: ‘Kupio sam pet jarmova goveda i idem da ih isprobam. Molim te, izvini me.’
  20. A treći je rekao: ‘Upravo sam se oženio, i zato ne mogu da dođem.’
  21. I tako se sluga vratio i javio to svom gospodaru. Tada se domaćin razgnevio i rekao slugi: ‘Izađi brzo na trgove i gradske ulice i dovedi ovamo siromašne, sakate, slepe i hrome.’
  22. Posle nekog vremena sluga je rekao: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio, ali još ima mesta.’
  23. A gospodar je rekao slugi: ‘Izađi na puteve i među ograde i nateraj ljude da uđu, da mi se napuni kuća.
  24. Jer kažem vam, niko od onih koji su bili pozvani neće okusiti moju večeru.’“
  25. S njim je išlo veliko mnoštvo ljudi. On se okrenuo i rekao im:
  26. „Ako neko dođe k meni, a ne mrzi* svog oca i majku, ženu i decu, braću i sestre, pa i dušu svoju, ne može biti moj učenik.

    * „Mrzeti“ je jači ekvivalent za „manje voleti“ (Matej 10:37). Svrha ovakvog načina izražavanja je ukazivanje na prirodne sklonosti kao potencijalno najveće prepreke u dolasku i odanosti Bogu i Hristu, što se poistovećuje sa odvajanjem od izvora života i spasenja. Ova načela su takođe izražena u Zakonu (5. Mojsijeva 13:6-11; 21:18-21; 33:8-9).

  27. Ko ne nosi svoj krst i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.
  28. Ko od vas, kad želi da gradi kulu, najpre ne sedne i proračuna trošak da vidi da li ima čime da je dovrši?
  29. Inače bi se moglo desiti da postavi temelj, a ne može da dovrši gradnju, pa bi mu se svi koji to vide počeli rugati:
  30. ‘Ovaj čovek je počeo da gradi, a ne može da dovrši.’
  31. Ili koji kralj, kad kreće u rat protiv drugog kralja, prvo ne sedne i ne posavetuje se da li može s deset hiljada vojnika da se suprotstavi onome koji na njega dolazi s dvadeset hiljada?
  32. Ako ne može, onda dok je onaj još daleko šalje izaslanike i moli za mir.
  33. Tako, dakle, niko od vas ko ne ostavi sve što ima ne može biti moj učenik.
  34. So je dobra. Ali ako so obljutavi, čime će se osoliti?
  35. Nije dobra ni za zemlju ni za đubrivo. Baca se napolje. Ko ima uši da sluša, neka sluša.“