Knjiga proroka Zaharija (11. glava)

  1. „Otvori vrata, Lebanone, da vatra proguta tvoje kedrove!
  2. Plači gorko, smreko, jer je kedar pao, jer su moćna stabla uništena! Plačite gorko, velika stabla sa Bašana, jer je neprohodna šuma oborena!
  3. Čujte gorak plač pastira, jer je opustošena slava njihova! Čujte riku mladih lavova, jer su opustošeni ponosni jordanski čestari!
  4. Ovako kaže Gospod, moj Bog: Pasi ovce namenjene za klanje,
  5. koje njihovi kupci kolju, i niko ih ne smatra krivim! A oni koji ih prodaju govore: ‘Neka je blagosloven Gospod, jer ću se obogatiti.’ Njihovi pastiri nemaju samilosti prema njima.
  6. Ni ja više neću imati samilosti prema stanovnicima ove zemlje, govori Gospod. Evo, predajem svakog čoveka u ruke njegovog bližnjeg, i u ruke njegovog kralja. Oni će zemlju pustošiti, a ja nikoga neću izbaviti iz njihovih ruku.
  7. Radi vas, nevoljnici iz stada, pasao sam stado za klanje namenjeno. Uzeo sam dva štapa. Jedan sam nazvao Naklonost, a drugi Sveza. Tako sam pasao stado.
  8. Na kraju sam u jednom mesecu uklonio tri pastira, jer više nisam imao strpljenja s njima, a i ja sam njima bio mrzak.
  9. Zatim sam rekao: ‘Neću vas više pasti. Koja ugine, neka ugine. Koja nestane, neka nestane. A koje ostanu, neka jedna drugoj meso prožderu.’
  10. I uzeo sam svoj štap Naklonost i slomio sam ga da raskinem savez koji sam sklopio sa svojim narodom.
  11. Tog dana bio je raskinut, a nevoljnici iz stada koji su me posmatrali tako su spoznali da je to bila Gospodnja reč.
  12. Tada sam im rekao: ‘Ako je dobro u vašim očima, dajte mi platu, ako nije, nemojte.’ I dali su mi platu, trideset srebrnika.
  13. Gospod mi je onda rekao: ‘Baci u riznicu tu veliku vrednost kojom su me procenili!’ Uzeo sam tih trideset srebrnika i bacio sam ih u riznicu Gospodnjeg doma.
  14. Onda sam slomio i svoj drugi štap, Svezu, da raskinem bratstvo između Jude i Izraela.
  15. I Gospod mi je rekao: ‘Uzmi još i opremu beskorisnog pastira.
  16. Jer, evo, ja ću dati da se podigne pastir u zemlji. Za nestale ovce neće mariti, mlade neće tražiti, povređene neće lečiti, a one koje mogu da stoje neće hraniti. Ješće meso od ugojenih ovaca i papke će im kidati.
  17. Teško mom bezvrednom pastiru koji stado ostavlja! Mač će mu se nadviti nad mišicu i nad desno oko. Mišica će mu se osušiti, a desno oko oslabiti.’“