Knjiga proroka Zaharija (2. glava)

  1. Podigao sam oči i pogledao, kad gle, čovek s mernim užetom u ruci.
  2. Tada sam upitao: „Kuda ideš?“ A on mi je odgovorio: „Da izmerim Jerusalim i da vidim kolika mu je širina i kolika mu je dužina.“
  3. I gle, anđeo koji je razgovarao sa mnom otišao je od mene, a drugi anđeo krenuo mu je u susret.
  4. Tada mu je rekao: „Trči, reci onom mladiću ovako: ‘Jerusalim će biti naseljen kao grad bez zidina zbog mnoštva ljudi i stoke u njemu.
  5. I ja ću mu,’ govori Gospod, ‘biti plameni zid unaokolo i svojom slavom ću ga ispuniti.’“
  6. „Hej! Hej! Bežite iz severne zemlje!,“ govori Gospod. „Jer sam vas rasuo kao četiri vetra nebeska,“ govori Gospod.
  7. „Idi, Cione! Beži, ti što živiš kod vavilonske kćeri!
  8. Jer ovako kaže Gospod nad vojskama, koji me, nakon što se proslavio, poslao k narodima koji su vas oplenili: ‘Ko vas dira, dira zenicu oka moga.
  9. Jer, evo, dižem svoju ruku na njih, i postaće plen svojim robovima. I znaćete da me je poslao Gospod nad vojskama.’“
  10. „Kliči i raduj se, kćeri cionska, jer evo, dolazim i prebivaću usred tebe,“ govori Gospod.
  11. „Tog dana mnogi će narodi pristupiti meni, i postaće moj narod, a ja, Gospod, prebivaću usred tebe.“ Tada ćeš znati da me je Gospod nad vojskama poslao k tebi.
  12. Gospod će Judu uzeti kao svoj deo u svetoj zemlji i opet će izabrati Jerusalim.
  13. Neka utihne svako telo pred Gospodom, jer se on podigao iz svog svetog prebivališta.