Knjiga proroka Danila (9. glava)

  1. Prve godine Darija, Ahasverovog sina, koji je poreklom Međanin, a koji je bio postavljen za kralja nad haldejskim kraljevstvom,
  2. prve godine njegovog vladanja, ja, Danilo, razumeo sam iz knjiga broj godina koje, prema reči koju je Gospod uputio proroku Jeremiji, treba da se navrše nad opustošenim Jerusalimom, naime, sedamdeset godina.*

    * Vidi: Jeremija 29:10; 2. Dnevnika 36:21.

  3. I okrenuo sam svoje lice prema Gospodu, istinitom Bogu, da ga tražim molitvom i usrdnim molbama, u postu, kostreti i pepelu.
  4. I pomolio sam se Gospodu, svom Bogu, priznajući: „O Gospode, istiniti Bože, ti si velik, ulivaš strah, držiš savez i pokazuješ milost onima koji te vole i drže se tvojih uputstava,
  5. a mi smo zgrešili, postupili smo neispravno, učinili zlo i pobunili se. Odstupili smo od tvojih uputstava i tvojih propisa.
  6. I nismo slušali sluge tvoje, proroke, koji su u tvoje ime govorili našim kraljevima, našim knezovima i našim praočevima i celom narodu.
  7. Kod tebe je, Gospode, pravednost, a nama je danas sramota na licu, nama Judinim sinovima i stanovnicima Jerusalima i svim Izraelcima, onima koji su blizu i onima koji su daleko po svim zemljama kuda si ih rasejao zato što su ti bili neverni.
  8. O, Gospode, nama je sramota na licu, našim kraljevima, našim knezovima i našim praočevima, jer smo ti zgrešili.
  9. Kod tebe je, Gospode, Bože naš, milosrđe i opraštanje, jer smo se pobunili protiv tebe.
  10. I nismo poslušali tvoj glas Gospode, Bože naš, da živimo po tvojim zakonima koje si nam dao rukom slugu svojih proroka.
  11. Celi Izrael je prestupio tvoj zakon i odstupio je ne poslušavši tvoj glas, i zato si na nas izlio prokletstvo i kletvu, kako je napisano u zakonu Mojsija, sluge Božjeg, jer smo ti zgrešili.
  12. I izvršio si reči koje si izgovorio protiv nas i protiv naših sudija koji su nam sudili, pustivši na nas veliku nevolju, kakva se nije desila pod celim nebom kao što se desila u Jerusalimu.
  13. Kao što je zapisano u Mojsijevom zakonu, sva ta nevolja došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice tvoje, Gospode, Bože naš, jer se nismo odvratili od svojih prestupa i pokazali smo da ne razumemo koliko si veran istini.
  14. I ti si Gospode budno čuvao nevolju i na kraju je doveo na nas, jer si ti, Gospode, Bože naš, pravedan u svim delima koja činiš, a mi nismo poslušali tvoj glas.
  15. A sada, Gospode, Bože naš, ti koji si snažnom rukom izveo svoj narod iz zemlje egipatske i stekao sebi ime kakvo imaš danas, zgrešili smo, zlo smo činili.
  16. Molim te, Gospode, zbog svih tvojih pravednih dela, odvrati svoj gnev i svoju srdžbu od grada svoga, Jerusalima, od svete gore svoje, jer su zbog naših greha i zbog prestupa naših praočeva, Jerusalim i tvoj narod postali ruglo svima koji su oko nas.
  17. A sada poslušaj, Bože naš, molitvu svog sluge i njegove usrdne molbe, i neka tvoje lice zasja nad tvojim opustošenim svetilištem, zbog tebe, Gospode.
  18. Prigni uho svoje, Bože moj, i čuj! Otvori oči svoje i vidi pustoš našu i grad koji nosi ime tvoje! Jer svoje usrdne molbe ne upućujemo ti zbog pravednih dela svojih, nego zbog velikog milosrđa tvoga.
  19. Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, odazovi se i pomozi nam! Nemoj oklevati, zbog sebe, Bože moj, jer tvoj grad i tvoj narod nose tvoje ime.“
  20. Dok sam još govorio i molio se i ispovedao svoj greh i greh svog naroda Izraela i upućivao Gospodu, svom Bogu, molbu za milost za svetu goru svog Boga,
  21. i dok sam još izgovarao molitvu, onaj čovek Gabriel, koga sam na početku video u viziji, iscrpljen od umora, došao je k meni u vreme prinošenja večernjeg žrtvenog dara.
  22. I obratio mi se da mi pomogne da sve to razumem, rekavši: „Danilo, došao sam da te urazumim.
  23. Kad si počeo da se usrdno moliš, izašla je reč i ja sam došao da ti je javim, jer si miljenik Božji. Zato pazi na reč i shvati viziju.
  24. Sedamdeset je sedmica određeno* tvom narodu i tvom svetom gradu da se okonča prestup, da se učini kraj grehu, da se očisti krivica, da se uvede večna pravednost, da se stavi pečat na viziju i na proročanstva i da se pomaže Svetinja nad svetinjama.*

    * 1) Hebrejski „katak“ – odvojeno, odsečeno. 2) Vidi: Izl. 40:9; Lev. 8:10-11; Br. 7:1. Reč je o pomazanju nebeskog Svetilišta za Hristovu službu (Jev. 8:1-6; 9:11-12, 22-26).

  25. Zato treba da znaš i da razumeš: Od izlaska reči da se Jerusalim obnovi i ponovo sagradi* pa do Pomazanika vladara, biće sedam sedmica, i još šezdeset i dve sedmice. Opet će se izgraditi trg i zid, i to u teško vreme.

    * Vidi: Ezra 7:7,12,13.

  26. A posle šezdeset i dve sedmice pomazanik će biti pogubljen i ništa mu neće ostati. A grad i sveto mesto uništiće narod jednog vođe koji dolazi. I kraj tome biće s bujicom uništenja. I do kraja će biti rat. Pustošenja su ono što je određeno.
  27. I on će tokom jedne sedmice potvrditi savez sa mnogima, a u polovini te sedmice ukinuće žrtvu i žrtveni prinos.* I na krilima idolopoklonstva doći će onaj koji pustoši. I sve do istrebljenja, ono što je određeno izlivaće se i na onoga koji leži opustošen.“

    * Vidi fusnotu za Danilo 8:14. Proročkih 70 sedmica je „odsečeno“ ili odvojeno od najdužeg proročkog perioda od 2300 dana tj. godina. 70 sedmica tj. 490 godina obuhvataju: i) 7 sedmica za obnovu Jerusalima (stih 25); ii) 62 sedmice do Mesije (stihovi 25 i 26); iii) 1 sedmicu do završetka razdoblja. Počevši od 457. godine pre n.e. (vidi: Ezra 7:7,12,13), 7+62 sedmice dovode tačno do 27. godine n.e. kada Hrist počinje javnu službu. U polovini te poslednje proročke sedmice (stih 27), Mesija se žrtvuje (31. godine n.e.), dok je 34. godine, na isteku poslednje proročke sedmice, kamenisan Stefan (vidi Dela 7:58 – 8:4), kada je isteklo vreme probe za jevrejsku naciju (stih 24) i jevanđelje se počelo nositi neznabošcima odnosno celom svetu.