Knjiga proroka Danila (5. glava)

  1. Kralj Belšazar* priredio je veliku gozbu za hiljadu svojih velikaša, i pred hiljadu njih pio je vino.

    * „Belšazar“ ili Baltazar znači „Bel (Marduk – vavilonski bog) štiti kralja“.

  2. Opijen vinom, Belšazar je zapovedio da se donesu zlatne i srebrne posude koje je njegov otac Nebuhadnezar odneo iz hrama u Jerusalimu, da iz njih piju kralj i njegovi velikaši, njegove žene i inoče.
  3. Tada su doneli zlatne posude odnesene iz hrama, Božjeg doma u Jerusalimu, i iz njih su pili kralj i njegovi velikaši, njegove žene i inoče.
  4. Pili su vino i hvalili bogove od zlata, srebra, bakra, gvožđa, drveta i kamena.
  5. U taj čas pojavili su se prsti ljudske ruke koji su pisali pred svećnjakom, po omalterisanom zidu kraljevog dvora, i kralj je video ruku koja je pisala.
  6. Tada je kralj prebledeo, misli su ga uplašile, popustili su zglobovi kukova njegovih i kolena su mu udarala jedno o drugo.
  7. Kralj je povikao iz sveg glasa da dovedu one koji prizivaju duhove, Haldejce i astrologe. Tada se kralj obratio vavilonskim mudracima: „Onaj ko pročita ovo što je napisano i otkrije mi šta to znači biće obučen u purpur, nosiće zlatan lanac oko vrata i biće treći vladar u kraljevstvu.“
  8. Tada su pristupili svi kraljevi mudraci, ali nisu mogli da pročitaju ono što je napisano niti da kralju kažu šta to znači.
  9. Zato se kralj Belšazar mnogo uplašio i prebledeo je, a njegovi velikaši ostali su zbunjeni.
  10. Kada je kraljica čula za reči kralja i njegovih velikaša, ušla je u dvoranu gde je bila gozba. Kraljica je rekla: „Kralju, da si živ doveka! Neka te ne plaše misli tvoje i neka ti lice ne bledi!
  11. U tvom kraljevstvu ima jedan čovek u kome je duh svetih bogova. Još u danima tvog oca u njemu je prebivala pronicljivost, razboritost i mudrost slična mudrosti bogova. Kralj Nebuhadnezar, tvoj otac, postavio ga je za poglavara nad mudracima – lično tvoj otac, kralju –
  12. jer Danilo, koga je kralj nazvao Beltešazar, ističe se vrsnoćom duha, znanjem i razboritošću za tumačenje snova i sposobnošću da rešava zagonetke i da razmrsi ono što je zamršeno. Neka sada pozovu Danila da otkrije šta ovo znači.“
  13. Tada su Danila doveli pred kralja. A kralj se obratio Danilu: „Jesi li ti Danilo, jedan od Judinih izgnanika, koga je kralj, moj otac, doveo iz Jude?
  14. Čuo sam da je u tebi duh bogova i da u tebi prebiva pronicljivost, razboritost i izvanredna mudrost.
  15. Sada su doveli pred mene mudrace i one koji prizivaju duhove da pročitaju ovo što je napisano i da mi kažu šta to znači, ali oni ne mogu otkriti šta znače ove reči.
  16. A ja sam za tebe čuo da možeš davati tumačenja i razmrsiti ono što je zamršeno. A sad, ako možeš pročitati ovo što je napisano i kazati mi šta to znači, bićeš obučen u purpur, nosićeš zlatan lanac oko vrata i bićeš treći vladar u kraljevstvu.“
  17. Tada je Danilo odgovorio kralju: „Tvoji darovi neka ostanu tebi, i svoje poklone daj drugima. A ja ću kralju pročitati ovo što je napisano i kazaću ti šta to znači.
  18. Kralju, Bog Najviši je tvom ocu Nebuhadnezaru dao kraljevstvo, veličanstvo, dostojanstvo i slavu.
  19. I zbog veličanstva koje mu je on dao, svi narodi, plemena i jezici drhtali su pred njim i plašili ga se. Ubijao je koga je hteo i udarao koga je hteo, uzvisivao je koga je hteo i ponižavao koga je hteo.
  20. Ali kada mu se srce uzoholilo i duh mu otvrdnuo, tako da je postupao drsko, bio je oboren s prestola svog kraljevstva, i bilo mu je oduzeto dostojanstvo.
  21. Bio je prognan od sinova ljudskih, i srce mu je postalo kao životinjsko, i živeo je s divljim magarcima. Davali su mu da jede travu poput goveda, a rosa nebeska kvasila mu je telo, dok nije spoznao da Bog Najviši vlada kraljevstvom ljudskim i da nad njim postavlja koga hoće.
  22. A ti, Belšazare, sine njegov, nisi ponizio svoje srce, iako si znao sve to.
  23. Nego si se podigao protiv Gospodara nebeskog i pred tebe su doneli čak i posude iz njegovog doma. Iz njih ste pili vino ti i tvoji velikaši, tvoje žene i inoče, i hvalili ste ništavne bogove od srebra, zlata, bakra, gvožđa, drveta i kamena, koji ništa ne vide i ništa ne čuju i ništa ne znaju, a Bogu u čijoj je ruci tvoj dah i kome su u vlasti svi tvoji putevi nisi dao slavu.
  24. Zato je on poslao ruku i dao da se ovo napiše.
  25. A ovo su reči koje su napisane: MENE, MENE, TEKEL i FARSIN.*

    * Doslovno: „mina, mina, sikal i pola sikla“. Aramejski: Mene Mene Tekel u-Farsin. Farsin je množina od Feres, što znači „polusikal“.

  26. Ovo je značenje tih reči: MENE – Bog je odbrojao dane tvog kraljevstva i učinio mu kraj.
  27. TEKEL – izmeren si na merilima i našao si se manjkav.
  28. FERES* – tvoje kraljevstvo je razdeljeno i dato Međanima i Persijancima.“

    * Na aramejskom jeziku reč „Persijanci“ ima ista tri suglasnika kao i reč Feres.

  29. Tada su na Belšazarov nalog Danila obukli u purpur, stavili mu oko vrata zlatan lanac i proglasili ga trećim vladarem u kraljevstvu.
  30. Iste noći ubijen je haldejski kralj Belšazar,
  31. a kraljevstvo je preuzeo Darije* Međanin, koji je imao oko šezdeset i dve godine.

    * Gobrijas tj. Gubaru – vladao godinu dana.