Knjiga proroka Danila (6. glava)

  1. Darije je našao za dobro da postavi nad kraljevstvom sto dvadeset nastojnika, da budu nad celim kraljevstvom.
  2. Nad njima je postavio tri poglavara, od kojih je jedan bio Danilo, kojima su nastojnici morali polagati račun kako kralj ne bi pretrpeo štetu.
  3. A Danilo se isticao među poglavarima i nastojnicima svojim izuzetnim duhom i kralj je nameravao da ga postavi nad celim kraljevstvom.
  4. Tada su poglavari i nastojnici gledali da nađu neki povod, nešto u vezi s poslovima oko kraljevstva, da optuže Danila, ali nisu na njemu mogli naći nikakav povod za optužbu niti išta nepošteno, jer je on bio pouzdan i na njemu se nije mogao naći nikakav propust niti išta nepošteno.
  5. Zato su ti ljudi rekli: „Kod tog Danila nećemo naći nikakav povod za optužbu, osim ako ne nađemo nešto protiv njega u zakonu njegovog Boga.“
  6. Tako su ti poglavari i nastojnici nagrnuli kod kralja i ovako mu rekli: „Kralju Darije, da si živ doveka!
  7. Svi poglavari u kraljevstvu, nastojnici i visoki kraljevski službenici i namesnici, složili su se da se izda kraljevska odredba i da se postavi zabrana, prema kojoj svako ko u razdoblju od trideset dana upravi molbu bilo kom bogu ili čoveku osim tebi, kralju, treba da bude bačen u lavovsku jamu.
  8. A sada, kralju, izdaj tu odredbu i potpiši pismo, da se ne može promeniti, prema neopozivom zakonu Međana i Persijanaca.“
  9. Na to je kralj Darije potpisao pismo i zabranu.
  10. Kad je Danilo saznao da je pismo potpisano, ušao je u svoju kuću. Prozori njegove gornje sobe bili su otvoreni prema Jerusalimu. Tu je tri puta na dan klečao na kolenima i molio se i davao hvalu svom Bogu, kao što je to i ranije redovno činio.
  11. Tada su oni ljudi navalili unutra i našli Danila kako se moli i traži milost pred svojim Bogom.
  12. Zatim su pristupili pred kralja i pozivajući se na kraljevu zabranu, rekli mu: „Zar nisi ti potpisao zabranu po kojoj svaki čovek koji u razdoblju od trideset dana upravi molbu bilo kom bogu ili čoveku osim tebi, kralju, treba da bude bačen u lavovsku jamu?“ Kralj je odgovorio: „Tako je odlučeno prema neopozivom zakonu Međana i Persijanaca.“
  13. Oni su odmah rekli kralju: „Danilo, jedan od Judinih izgnanika, ne obazire se na tebe, kralju, niti na zabranu koju si ti potpisao, nego se moli tri puta na dan.“
  14. Kada je kralj čuo te reči, veoma se ražalostio, i odlučio je da izbavi Danila. Sve do zalaska sunca nastojao je da ga izbavi.
  15. Ali onda su ti ljudi nagrnuli kod kralja i rekli mu: „Imaj na umu, kralju, da se prema zakonu Međana i Persijanaca nikakva zabrana ili odredba koju izda kralj ne može promeniti.“
  16. Zato je kralj zapovedio da dovedu Danila i bace ga u lavovsku jamu. Obrativši se Danilu, kralj je rekao: „Tvoj Bog kome postojano služiš, on će te izbaviti.“
  17. I doneli su kamen i stavili ga na otvor jame, a kralj ga je zapečatio svojim pečatnim prstenom i pečatnim prstenom svojih velikaša, da se u Danilovom slučaju više ništa ne može promeniti.
  18. Zatim je kralj otišao u svoj dvor i tu noć je proveo posteći. Nije dozvolio da pred njega donesu nikakve muzičke instrumente i tu noć nije oka sklopio.
  19. U zoru, čim se razdanilo, kralj je ustao i brzo otišao do lavovske jame.
  20. Kad se približio jami, pozvao je Danila žalosnim glasom, povikavši Danilu: „Danilo, slugo Boga živoga, da li te je tvoj Bog kome postojano služiš mogao izbaviti od lavova?“
  21. Danilo je odmah odgovorio kralju: „Kralju, da si živ doveka!
  22. Moj Bog poslao je svog anđela i zatvorio usta lavovima, te mi nisu naudili, jer sam se pred njim našao nedužan, a ni tebi, kralju, nisam učinio nikakvo zlo.“
  23. Tada se kralj jako obradovao i zapovedio je da Danila izvade iz jame. Kad su Danila izvadili iz jame, na njemu se nije našla ni najmanja povreda, jer se uzdao u svog Boga.
  24. Zatim je kralj zapovedio da dovedu one ljude koji su optužili Danila, pa su u lavovsku jamu bacili njih, njihove sinove i njihove žene. I pre nego što su dodirnuli dno jame, lavovi su ih zgrabili i rastrgli im sve kosti.
  25. Tada je kralj Darije napisao svim narodima, plemenima i jezicima koji žive po svoj zemlji: „Neka vam se umnoži mir!
  26. Ovim izdajem ukaz da u svim područjima moga kraljevstva ljudi drhte pred Danilovim Bogom i da ga se boje! Jer on je živi Bog koji ostaje doveka. Njegovo kraljevstvo neće propasti i njegova vlast ostaće zauvek.
  27. On spasava i izbavlja i čini znakove i čuda na nebesima i na zemlji, jer je on izbavio Danila iz lavljih šapa.“
  28. I Danilo je napredovao u kraljevstvu Darija i u kraljevstvu Kira Persijanca.