Knjiga proroka Danila (10. glava)

  1. Treće godine Kira, kralja Persije, Danilu, koji je bio nazvan Beltešazar, bila je data jedna objava. Ta objava je bila istinita i odnosila se na veliki vojni pohod. On je razumeo objavu i shvatio viziju.
  2. U tim danima ja, Danilo, tugovao sam tri sedmice dana.
  3. Ukusnog hleba nisam jeo, i nisam stavio u usta ni meso ni vino, niti sam se mazao uljem dok se nisu navršile pune tri sedmice.
  4. A dvadeset četvrtog dana prvog meseca, kad sam bio na obali velike reke koja se zove Hidekel,*

    * Hebrejski naziv za reku Tigar.

  5. podigao sam oči i gle, tu je bio jedan čovek obučen u lanene haljine, bedara opasanih zlatom iz Ufaza.
  6. Telo mu je bilo poput kamena hrizolita, lice mu je izgledalo kao munja, a oči kao zapaljene baklje, ruke i noge kao uglačani bakar, a glas njegovih reči bio je kao glas mnoštva.
  7. Samo sam ja, Danilo, video taj prizor, a ljudi koji su bili sa mnom nisu ga videli. Ali spopao ih je veliki strah, pa su pobegli da se sakriju.
  8. A ja sam ostao sam i video taj veliki prizor. I u meni je nestalo snage, krasota se moja obratila u izopačenost, i više nisam imao energije.
  9. I začuo sam glas njegovih reči. I dok sam slušao glas njegovih reči čvrsto sam zaspao, s licem na zemlji.
  10. I gle, jedna ruka me je dotakla, prodrmala me i pomogla mi da se pridignem na kolena i na dlanove.
  11. I on mi je rekao: „Danilo, miljeniče Božji, shvati reči koje ti govorim i ustani tu gde jesi, jer sam sada poslan k tebi.“ I kad mi je to rekao, ja sam ustao drhteći.
  12. Zatim mi je rekao: „Ne boj se, Danilo, jer od prvog dana kad si upravio svoje srce da bi to razumeo i kad si se ponizio pred svojim Bogom, tvoje su reči bile uslišene i ja sam došao zbog tvojih reči.
  13. Ali knez persijskog kraljevstva stajao mi je nasuprot dvadeset i jedan dan, i gle, Mihailo,* prvi od najviših poglavara, došao je da mi pomogne. I ja sam ostao tamo kod persijskih kraljeva.

    * „Mihailo“ (Mihael) znači „ko je kao Bog“. Vidi Juda 1:9; Otkrivenje 12:7; 1. Solunjanima 4:16.

  14. I došao sam da razumeš šta će zadesiti tvoj narod u poslednjim danima, jer se ta vizija odnosi na dane koji tek treba da dođu.“
  15. A dok mi je on govorio te reči, spustio sam lice prema zemlji i zanemeo.
  16. I gle, onaj koji je bio sličan sinovima ljudskim dotakao mi je usne, i ja sam otvorio usta svoja da govorim i rekao sam onome koji je stajao preda mnom: „Gospodaru moj, zbog ovog prizora, utrobu mi je obuzeo veliki nemir, i ostao sam bez snage.
  17. Pa kako bi tvoj sluga, gospodaru moj, mogao da govori s tobom, svojim gospodarem? U meni sada nema snage, niti je daha ostalo u meni.“
  18. Tada me je opet dotakao onaj koji je izgledao kao čovek i ojačao me.
  19. Zatim je rekao: „Ne boj se, miljeniče Božji! Mir tebi! Budi jak, ohrabri se!“ I kad mi je govorio, skupio sam snagu pa sam rekao: „Neka moj gospodar govori, jer si me ojačao.“
  20. Tada je rekao: „Znaš li zašto sam došao k tebi? A sada ću se vratiti da se borim s knezom Persije. I kad odem, gle, doći će i knez Grčke.
  21. Ali reći ću ti šta je zapisano u knjizi istine, i znaj da nema nikoga ko mi u ovome snažno pomaže, osim Mihaila, vođe vašega.