U to vreme ustaće Mihailo, veliki vođa koji stoji pomažući sinovima tvoga naroda. I nastaće vreme teskobe kakve nije bilo otkako je naroda pa do tog vremena. U to će se vreme tvoj narod izbaviti, svako ko se nađe zapisan u knjizi.
A mnogi od onih što spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni za večni život, a drugi za sramotu i večni prezir.
Oni koji su razumni sijaće poput sjajne nebeske sfere, i oni koji su mnoge doveli do pravednosti sijaće poput zvezda doveka, u svu večnost.
A ti, Danilo, zatvori ove reči i zapečati svitak do vremena kraja. Mnogi će pretraživati i pravo znanje će se umnožiti.“
Tada sam ja, Danilo, pogledao, i gle, druga dvojica su stajala, jedan na obali s ove strane reke, a drugi na obali s one strane reke.
I jedan od njih rekao je čoveku obučenom u lanene haljine, koji je bio iznad voda reke: „Kada će biti kraj ovim čudesnim stvarima?“
I začuo sam čoveka obučenog u lanene haljine, koji je bio iznad voda reke. Podižući desnicu i levicu prema nebesima, zakleo se onim koji živi u svu večnost: „To će biti za jedno vreme, dva vremena i pola vremena.* I čim se završi razbijanje snage svetog naroda, sve će se to završiti.“