Titu poslanica (1. glava)

Pisac: Pavle
Mesto pisanja: Makedonija
Pisanje završeno: oko 65. n. e.

  1. Pavle – Božji sluga i apostol Isusa Hrista – prema veri izabranika Božjih i spoznaji istine u skladu sa pobožnošću,
  2. u nadi života večnog, što ga je nelažni Bog obećao pre merljivih vremena,*

    * To jest, pre uspostavljenog sistema merenja vremena za nas na Zemlji (ref. Postanje 1:14, 18). Pojam „večnosti“ u Svetom pismu nikada ne izražava „bezvremenost“.

  3. a u svoje vreme je objavio svoju reč propovedanjem, koje je meni povereno po nalogu našeg Spasitelja Boga.
  4. Titu, pravom sinu po zajedničkoj veri: Blagodat ti, milost i mir od Boga, Oca, i od Gospoda Hrista Isusa, našeg Spasitelja.
  5. Ostavio sam te na Kritu da ispraviš ono što je manjkavo i da imenuješ starešine po gradovima, kao što sam te uputio.
  6. Starešina mora da bude čovek kome se nema šta prigovoriti, da je jedne žene muž, kome su deca pobožna i koja se ne mogu optužiti da su raspuštena ili nepokorna.
  7. Jer nadglednik,* kao Božji nastojnik, mora da bude čovek kome se nema šta prigovoriti, koji nije samovoljan, ni sklon gnevu, ni pijanica, ni svadljivac, ni pohlepan za nepoštenim dobitkom,

    * Vidi fusnotu za 1. Timoteju 3:1.

  8. već gostoljubiv, ljubitelj dobrote, razborit, pravedan, veran, koji je u stanju da se savlada,
  9. koji podržava verodostojnu reč nauka, da bi mogao podstaći druge služeći se zdravim učenjem i razotkriti one koji protivreče.
  10. Jer ima mnogo nepokornih, onih koji govore beskorisne reči i onih koji obmanjuju um, naročito onih koji se drže obrezanja.
  11. Njima treba zatvoriti usta, jer upravo oni potkopavaju veru čitavih porodica učeći ono što ne bi trebalo radi nepoštenog dobitka.
  12. Jedan od njih, baš njihov prorok,* rekao je: „Krićani su uvek lažovi, opake zveri, besposlene izelice.“

    * Epimenid, kritski pesnik iz 6. veka pre n.e.

  13. Ovo svedočanstvo je istinito. Iz tog razloga ih strogo razobličavaj, da budu zdravi u veri
  14. i da ne prihvataju judejske mitove i upute od ljudi koji se odvraćaju od istine.
  15. Čistima je sve čisto, a ukaljanima i bezvernima ništa nije čisto, nego su im uprljani i um i savest.
  16. Oni tvrde da poznaju Boga, ali ga se odriču svojim delima, jer su mrski i neposlušni i nesposobni za bilo kakvo dobro delo.