Jevanđelje po Jovanu (5. glava)

  1. Posle toga bio je judejski praznik* i Isus je otišao u Jerusalim.

    * Verovatno je u pitanju judejski praznik zvani Purim, ustanovljen u vreme Estere (vidi: Estera 9:20-23), koji je padao u februaru ili martu i te se godine poklopio sa Subotom.

  2. A u Jerusalimu se kod Ovčijih vrata nalazi bazen koji se hebrejski zove Betezda, a ima pet tremova.
  3. U njima je ležalo mnoštvo bolesnih, slepih, hromih i onih sa usahlim udovima, [čekajući da se uzburka voda.]
  4. [Jer anđeo je silazio u određeno vreme u banju i uzburkivao je vodu, i oni koji su prvi ulazili, nakon što se voda uzburka, ozdravljali su bez obzira od kakve su bolesti bolovali.]*

    * Ove deonice (5:3b i 5:4 u zagradama) nije bilo u najstarijim vizantijskim i sirijskim prepisima.

  5. Tamo je bio i jedan čovek koji je od svoje bolesti bolovao trideset i osam godina.
  6. Videvši ga kako leži, a znajući da je već dugo bolestan, Isus ga je upitao: „Želiš li da budeš isceljen?“
  7. Bolestan čovek mu je odgovorio: „Gospodine, nemam nikoga da me spusti u jezerce kad se voda uzburka, pa dok ja dođem, drugi već siđe pre mene.“
  8. A Isus mu reče: „Ustani, uzmi svoja nosila i hodaj.“
  9. I čovek je odmah ozdravio, uzeo svoja nosila i hodao. A tog dana bila je Subota.
  10. Zato su Judejci govorili čoveku koji je bio izlečen: „Subota je, i nije ti dozvoljeno da nosiš nosila.“
  11. A on im je odgovorio: „Onaj koji me je izlečio rekao mi je: ‘Uzmi svoja nosila i hodaj.’“
  12. Tada su ga upitali: „Ko je taj čovek koji ti je rekao: ‘Uzmi ih i hodaj?’“
  13. Ali čovek koji je bio izlečen nije znao ko je taj, jer se Isus sklonio zbog mnoštva koje se tamo nalazilo.
  14. Posle toga Isus ga je našao u hramu i rekao mu: „Eto, ozdravio si. Više nemoj da grešiš, da ti se nešto gore ne dogodi.“
  15. I čovek je otišao i rekao Judejcima da je Isus taj koji ga je izlečio.
  16. I zbog toga su Judejci progonili Isusa, i tražili da ga ubiju, jer je tako nešto činio u Subotu.
  17. A on im je rekao: „Moj Otac radi sve do sada, pa radim i ja.“
  18. Zato su Judejci još više tražili priliku da ga ubiju, jer ne samo da je po njima kršio Subotu nego je i Boga nazivao svojim Ocem, izjednačavajući se s Bogom.
  19. Isus im je na to rekao: „Zaista, zaista, kažem vam, Sin ne može ništa da učini sam od sebe, nego samo ono što vidi da Otac čini. Jer što god On čini, to i Sin čini na isti način.
  20. Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazaće mu i veća dela od ovih, da biste se vi divili.
  21. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava ih, tako i Sin oživljava one koje hoće.
  22. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud poverio Sinu,
  23. da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.
  24. Zaista, zaista, kažem vam, ko sluša moju reč i veruje onome koji me je poslao, ima večni život i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
  25. Zaista, zaista, kažem vam, dolazi čas, i već je tu, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjeg, i koji čuju, živeće.
  26. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.
  27. I dao mu je vlast da sudi, jer je Sin čovečiji.
  28. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas
  29. i izaći će – oni koji su činili dobro u uskrsenje života, a oni koji su činili zlo u uskrsenje osude.
  30. Ja ne mogu ništa da učinim sam od sebe – kako čujem onako sudim. Moj sud je pravedan, jer ne vršim svoju volju, nego volju Oca koji me je poslao.
  31. Ako samo ja svedočim o sebi, moje svedočanstvo nije istinito.
  32. Ima drugi koji svedoči o meni, i znam da je istinito svedočanstvo kojim on svedoči o meni.
  33. Vi ste poslali ljude k Jovanu i on je posvedočio za istinu.
  34. Ali meni nije potrebno svedočanstvo od čoveka, nego govorim ovo da biste se vi spasli.
  35. Jovan je bio svetiljka koja gori i sija, a vi ste samo načas hteli da se radujete njegovoj svetlosti.
  36. Ali ja imam svedočanstvo veće od Jovanovog, jer dela koja mi je Otac dao da izvršim, sama ta dela koja činim, svedoče o meni da me je Otac poslao.
  37. I Otac koji me je poslao sam je posvedočio o meni. Vi nikada niste čuli njegov glas niti ste videli njegov lik,
  38. a ni njegova reč ne ostaje u vama, jer ne verujete onome koga je on poslao.
  39. Istražujete Pisma, jer smatrate da se u njima nalazi večni život, a upravo ona svedoče o meni.
  40. A vi ne želite da dođete k meni da biste imali život.
  41. Ja ne prihvatam slavu od ljudi,
  42. nego znam da vi u sebi nemate ljubavi Božje.
  43. Ja sam došao u ime svog Oca, ali vi me ne primate. Kad bi neko drugi došao u svoje ime, njega biste primili.
  44. Kako biste mogli verovati, kad prihvatate slavu jedan od drugoga, a ne tražite slavu koja dolazi od samog* Boga?

    * Grčki: „monos“ – jedini, sam (monoteizam).

  45. Ne mislite da ću vas ja optužiti pred Ocem. Ima ko vas optužuje, Mojsije, u koga se vi uzdate.
  46. Jer kad biste verovali Mojsiju, verovali biste i meni, jer je on pisao o meni.*

    * Vidi: 1. Mojsijeva 3:15; 5. Mojsijeva 18:15.

  47. Ali ako ne verujete njegovim spisima, kako ćete verovati mojim rečima?“