Knjiga o Esteri (9. glava)

  1. Dvanaestog meseca, to jest meseca adara, trinaestog dana tog meseca, kada je došlo vreme da se izvrši kraljeva reč i njegov zakon, istog onog dana kada su se neprijatelji Judejaca nadali da će ih nadvladati, dogodilo se upravo suprotno – Judejci su nadvladali one koji su ih mrzeli.
  2. Judejci su se okupili u svojim gradovima po svim pokrajinama kralja Ahasvera da dignu ruke na one koji su hteli da im nanesu zlo. Niko nije mogao da im se odupre, jer su ih se svi narodi plašili.
  3. Svi knezovi pokrajina, namesnici i oni koji su vršili kraljeve poslove pomagali su Judejcima, jer ih je obuzeo strah od Mordehaja.
  4. Mordehaj je postao velik na kraljevom dvoru i njegova se slava širila po svim pokrajinama, jer je postajao sve moćniji.
  5. Judejci su udarili mačem na sve svoje neprijatelje, pobili ih i uništili, i onima što su ih mrzeli uradili su šta su hteli.
  6. U tvrđavi Susan Judejci su pobili i istrebili pet stotina ljudi.
  7. Među njima Farsandatu, Dalfina, Aspatu,
  8. Poratu, Adaliju, Aridatu,
  9. Farmastu, Arisaja, Aridaja i Vajezatu,
  10. deset sinova Hamana, sina Hamedata, koji je pokazao neprijateljstvo prema Judejcima. Njih su pobili, ali na plen nisu stavili ruke.
  11. Kralj je još istog dana saznao koliko je ljudi ubijeno u tvrđavi Susan.
  12. Tada je kralj rekao kraljici Esteri: „Judejci su u tvrđavi Susan pobili i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. A šta su tek učinili u ostalim kraljevim pokrajinama? Koja je sad tvoja molba? Biće ti ispunjena. I šta još želiš? Dobićeš.“
  13. Estera je onda rekla: „Ako je kralju po volji, neka se Judejcima u Susanu i sutra dozvoli da postupe po današnjem zakonu, i neka deset Hamanovih sinova bude obešeno na vešala.“
  14. Kralj je naredio da se tako učini. Tada je u Susanu izdat zakon, i deset Hamanovih sinova je obešeno.
  15. Tako su se i četrnaestog dana meseca adara Judejci koji su bili u Susanu okupili i pobili još tri stotine ljudi, ali na plen nisu stavili ruke.
  16. Ostali Judejci, koji su živeli u kraljevim pokrajinama, takođe su se okupili i ustali da brane svoje duše i da se osvete svojim neprijateljima. Pobili su sedamdeset i pet hiljada onih koji su ih mrzeli, ali na plen nisu stavili ruke.
  17. To je bilo trinaestog dana meseca adara. Četrnaestog dana tog meseca oni su počinuli i tog dana su se gostili i veselili.
  18. Judejci koji su bili u Susanu okupili su se trinaestog i četrnaestog dana tog meseca, a petnaestog dana su počinuli i tog dana su se gostili i veselili.
  19. Zbog toga su Judejci koji su živeli po raznim mestima u drugim pokrajinama četrnaesti dan meseca adara učinili danom veselja, gozbe i slavlja, pa su slali hranu jedni drugima.
  20. Mordehaj je zapisao te događaje i poslao pisma svim Judejcima po svim pokrajinama kralja Ahasvera, i onima koji su bili blizu i onima koji su bili daleko,
  21. kako bi ih uputio da svake godine četrnaesti i petnaesti dan meseca adara slave
  22. kao dane kada su Judejci počinuli od svojih neprijatelja i kao mesec u kom se njihova žalost pretvorila u radost i njihova tuga u dan slavlja. Trebalo je da to budu dani gozbe i veselja u kojima bi slali hranu jedni drugima i delili poklone siromašnima.
  23. Judejci su prihvatili i počeli da drže ono što im je napisao Mordehaj.
  24. Haman, sin Hamedata Agageja, neprijatelj svih Judejaca, bio je skovao zaveru protiv Judejaca da ih istrebi, i naredio je da se baci žreb, da bi ih smeo i istrebio.
  25. Ali kada je Estera izašla pred kralja, on je izdao pisanu naredbu: „Neka se ova zla zavera koju je skovao protiv Judejaca vrati na njegovu glavu.“ Tako su njega i njegove sinove obesili na vešala.
  26. Zato se ti dani zovu Purim, od naziva Pur. Na osnovu svih reči u tom pismu i što su u vezi s tim videli i šta ih je snašlo,
  27. Judejci su se obavezali i prihvatili kao nepromenjivu obavezu da će oni, njihovi potomci i svi oni koji im se pridruže slaviti ta dva dana svake godine u za to određeno vreme, u skladu sa svim onim što je za njih bilo napisano.
  28. Te dane ne smeju da zaborave i treba da ih slave kroz sve naraštaje, u svakoj porodici, u svakoj pokrajini i u svakom gradu. Ti dani Purima ne smeju da nestanu među Judejcima i spomen na njih ne sme da se izgubi među njihovim potomcima.*

    * „Purim“ doslovno znači „žrebovi“ i predstavlja komemoraciju na izbavljenje jevrejskog naroda u Persijskoj imperiji od uništenja i zatiranja. Ovaj radosni praznik se slavi svake godine 14. dana jevrejskog meseca adara, što odgovara februaru ili martu.

  29. Kraljica Estera, kći Abihaila, i Judejac Mordehaj potkrepili su ovo drugo pismo o Purimu vrlo upečatljivim rečima.
  30. On je poslao pisma s rečima mira i istine svim Judejcima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverovog kraljevstva,
  31. da bi potvrdio da u određeno vreme treba da drže te dane Purima, propise o postovima i molitvama za pomoć, kao što su ih obavezali Judejac Mordehaj i kraljica Estera, a i na šta su i sami obavezali svoje duše i svoje potomke.
  32. Esterinom rečju su ovi propisi o Purimu bili potvrđeni i zapisani u knjigu.