Jevanđelje po Jovanu (12. glava)

  1. Tako je Isus šest dana pre Pashe došao u Betaniju, gde je bio Lazar, koji je bio mrtav i koga je podigao iz mrtvih.
  2. Tamo su mu priredili večeru. Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih koji su s njim bili za stolom.
  3. Marija je tada uzela libru* skupocenog mirisnog ulja, pravog narda, i Isusu namazala noge i obrisala ih svojom kosom. I kuća se ispunila mirisom tog ulja.

    * Otprilike 330 grama.

  4. A Juda Iskariotski, jedan od njegovih učenika, koji je nameravao da ga izda, rekao je:
  5. „Zašto se ovo mirisno ulje nije prodalo za trista denara i to dalo siromašnima?“
  6. Ali to nije rekao zato što se brinuo za siromašne, nego zato što je bio lopov – imao je kutiju za novac pa je uzimao ono što se u nju stavljalo.
  7. Tada je Isus rekao: „Pustite je. Neka to izvrši za dan moje sahrane.
  8. Jer siromašne uvek imate pored sebe, ali mene nećete imati uvek.“
  9. Veliki broj Judejaca saznao je da je on tamo, pa su došli, ne samo zbog Isusa nego i da vide Lazara, koga je podigao iz mrtvih.
  10. A sveštenički glavari dogovorili su se da ubiju i Lazara,
  11. jer su zbog njega mnogi Judejci odlazili tamo i poverovali u Isusa.
  12. Sutradan je silan narod koji je došao na praznik čuo da Isus dolazi u Jerusalim,
  13. uzeo palmine grane i izašao mu u susret. I uzvikivao je: „Spasi, molimo te! Blagosloven onaj koji dolazi u Gospodnje ime, kralj Izraela!“
  14. A kad je Isus našao magare, seo je na njega, kao što je napisano:
  15. „Ne boj se, kćeri cionska! Evo, dolazi tvoj kralj, sedeći na mladunčetu magarice.“*

    * Vidi: Zaharija 9:9.

  16. Njegovi učenici isprva nisu obraćali pažnju na to, ali kad se Isus proslavio, setili su se da je to bilo napisano za njega i da su mu upravo to učinili.
  17. Tako je narod, koji je bio s njim kad je pozvao Lazara iz groba i podigao ga iz mrtvih, svedočio o svemu tome.
  18. Zato mu je toliki narod izašao u susret, jer je čuo da je učinio taj znak.
  19. A fariseji su rekli među sobom: „Vidite da ništa ne postižete. Eno, svet je otišao za njim.“
  20. Među onima koji su došli da se poklone Bogu na praznik bilo je i nekih Grka.
  21. Oni su prišli Filipu, koji je bio iz Betsaide u Galileji, i zamolili ga: „Gospodine, hteli bismo da vidimo Isusa.“
  22. Filip je otišao i rekao to Andreju, a zatim su Andrej i Filip otišli i rekli to Isusu.
  23. A Isus im je rekao: „Došao je čas da Sin čovečiji bude proslavljen.
  24. Zaista, zaista, kažem vam, ako zrno pšenice ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ali ako umre, donosi obilan rod.
  25. Ko voli dušu svoju, uništiće je, a ko mrzi dušu svoju u ovom svetu, sačuvaće je za večni život.
  26. Ako neko hoće da mi služi, neka me sledi. I gde sam ja, tamo će biti i moj sluga. Ako mi neko bude služio, moj će ga Otac poštovati.
  27. Sad je moja duša uznemirena. Šta da kažem? Oče, spasi me od ovog časa. Ali zato sam i došao do ovog časa.
  28. Oče, proslavi svoje ime.“ Tada je došao glas s neba: „Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti.“
  29. Narod koji je tamo stajao i čuo to rekao je da je zagrmelo. A neki su rekli: „Anđeo mu je govorio.“
  30. Isus je tada rekao: „Ovaj glas nije bio radi mene, nego radi vas.
  31. Sada je suđenje ovom svetu, sada će vladar ovog sveta biti izbačen.
  32. A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.“
  33. To je rekao da naznači kakvom će smrću umreti.
  34. Na to mu je narod rekao: „Čuli smo iz Zakona da Hristos ostaje uvek. Kako onda ti kažeš da Sin čovečiji mora biti podignut? Ko je taj Sin čovečiji?“
  35. Isus im je odgovorio: „Svetlost će još malo biti među vama. Hodite dok imate svetlosti, da vas tama ne nadjača. Ko hoda u tami, ne zna kuda ide.
  36. Dok imate svetlosti, verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti.“ Isus je to rekao, a onda je otišao i sakrio se od njih.
  37. Iako je pred njima učinio tolike znake, oni nisu poverovali u njega,
  38. tako da su se ispunile reči koje je rekao prorok Isaija: „Gospode, ko je poverovao u ono što smo čuli? Kome se otkrila Gospodnja mišica?“*

    * Vidi: Isaija 53:1.

  39. A nisu mogli verovati jer je Isaija takođe rekao:
  40. „Zaslepio im je oči i otvrdnuo im srca, da očima ne vide i srcima ne razumeju i da se ne obrate pa da ih izlečim.“*

    * Vidi: Isaija 6:9-10.

  41. Isaija je to rekao jer je video njegovu slavu i govorio je o njemu.
  42. Ipak su i mnogi od poglavara poverovali u njega, ali zbog fariseja to nisu priznavali, da ne bi bili izbačeni iz sinagoge,
  43. jer su više voleli uvažavanje od ljudi nego slavu Božju.
  44. A Isus je povikao: „Ko veruje u mene, ne veruje samo u mene nego i u onoga koji me je poslao.
  45. I ko gleda mene, vidi i onoga koji me je poslao.
  46. Ja sam došao na svet kao svetlost, da niko ko veruje u mene ne ostane u tami.
  47. A ako neko čuje moje objave, a ne drži ih, ja ga ne osuđujem. Jer nisam došao da osudim svet, nego da spasem svet.
  48. Ko odbacuje mene i ne prima ono što ja kažem, ima svog sudiju. Reč koju sam govorio – ona će mu suditi u poslednji dan.
  49. Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je Otac, koji me je poslao, dao nauk šta da kažem i šta da govorim.
  50. I svestan sam da je njegov nauk život večni. Zato ono što ja govorim, govorim onako kako mi je objavio Otac.“