Jevanđelje po Jovanu (8. glava)

  1. Isus je otišao na Maslinsku goru.
  2. Ali u zoru se opet pojavio u hramu. Sav narod je pohrlio k njemu, a on je seo da ih poučava.
  3. Tada su pismoznalci i fariseji doveli jednu ženu uhvaćenu u preljubi. Postavili su je u sredinu
  4. i rekli mu: „Učitelju, ova žena je uhvaćena u samom činu preljube.
  5. U Zakonu nam je Mojsije propisao da takve kamenujemo. Šta ti na to kažeš?“
  6. A to su govorili da bi ga iskušali, kako bi imali za šta da ga optuže. Isus se sagnuo i počeo prstom da piše po zemlji.
  7. Pošto su ga i dalje ispitivali, on se uspravio i rekao im: „Ko je od vas bez greha, neka prvi baci kamen na nju.“
  8. Zatim se ponovo sagnuo i nastavio da piše po zemlji.
  9. Kad su to čuli, budući osuđeni od svoje savesti, počeli su da odlaze jedan za drugim, počevši od starešina. Isus je ostao sam sa ženom koja je bila u sredini.
  10. Uspravivši se, Isus ju je upitao: „Ženo, gde su oni koji su te tužili? Zar te niko nije osudio?“
  11. Ona je odgovorila: „Niko, gospodine.“ A Isus joj je rekao: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj grešiti.“
  12. Isus im se ponovo obratio: „Ja sam svetlost sveta. Ko za mnom ide, neće hoditi u tami, nego će imati svetlost života.“
  13. A fariseji su mu rekli: „Ti svedočiš sam o sebi, tvoje svedočanstvo nije istinito.“
  14. Isus im je rekao: „Ako i svedočim sam o sebi, moje svedočanstvo je istinito, jer znam odakle sam došao i kuda idem. A vi ne znate odakle sam došao i kuda idem.
  15. Vi sudite po spoljašnjosti, a ja nikome ne sudim.
  16. A ako i sudim, moj sud je istinit, jer nisam sam, nego je sa mnom Otac koji me je poslao.
  17. U vašem Zakonu piše da je svedočanstvo dvojice ljudi istinito.*

    * Vidi: 5. Mojsijeva 17:6

  18. Ja sam onaj koji svedoči o sebi, a i Otac koji me je poslao svedoči o meni.“
  19. Tada su ga upitali: „Gde je tvoj Otac?“ Isus je odgovorio: „Vi ne poznajete ni mene ni mog Oca. Kad biste poznavali mene, poznavali biste i mog Oca.“
  20. Te reči je rekao u riznici dok je poučavao u hramu. Ali niko ga nije uhvatio, jer njegov čas još nije bio došao.
  21. Opet im je rekao: „Ja odlazim, i vi ćete me tražiti, ali ćete umreti u svom grehu. Tamo kuda ja idem, vi ne možete doći.“
  22. Na to su Judejci rekli: „Da se neće ubiti, jer govori: ‘Tamo kuda ja idem, vi ne možete doći?’“
  23. A on im je rekao: „Vi ste odozdo, a ja sam odozgo. Vi ste od ovog sveta, a ja nisam od ovog sveta.
  24. Zato sam vam rekao da ćete umreti u svojim gresima. Jer ako ne verujete da Ja jesam,* umrećete u svojim gresima.“

    * Ono što tvrdim da jesam, tj. Mesija.

  25. Tada su ga upitali: „Ko si ti?“ A Isus im je odgovorio: „Upravo ono što sam vam govorio od početka.
  26. Imam mnogo toga da kažem o vama i da sudim. A onaj koji me je poslao je istinit, i ono što sam čuo od njega, to govorim u svetu.“
  27. Ali oni nisu shvatili da im je govorio o Ocu.
  28. Zato je Isus rekao: „Kad jednom podignete Sina čovečijeg, tada ćete znati da sam ja ono što kažem da jesam i da ništa ne činim sam od sebe, nego govorim onako kako me je Otac moj naučio.
  29. Onaj koji me je poslao sa mnom je. Nije me ostavio samog, jer ja uvek činim ono što je njemu ugodno.“
  30. Dok je on to govorio, mnogi su poverovali u njega.
  31. Isus je Judejcima, koji su mu verovali, rekao: „Ako ostanete u mojoj reči, zaista ste moji učenici,
  32. i upoznaćete istinu i istina će vas osloboditi.“
  33. A oni su mu rekli: „Mi smo Abramovo potomstvo i nikada nismo nikome robovali. Kako ti kažeš: ‘Postaćete slobodni?’“
  34. Isus im je odgovorio: „Zaista, zaista, kažem vam, svako ko čini greh, rob je greha.
  35. A rob ne ostaje u kući uvek, ali sin ostaje uvek.
  36. Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.
  37. Znam da ste Abramovo potomstvo, ali vi želite da me ubijete, jer moja reč ne nalazi odjeka među vama.
  38. Ja govorim ono što sam video kod svog Oca, a vi činite ono što ste čuli od svog oca.“
  39. Oni su mu rekli: „Naš je otac Abram.“ Tada im je Isus rekao: „Da ste Abramova deca, činili biste Abramova dela.
  40. A sada želite da ubijete mene, čoveka koji vam je rekao istinu koju sam čuo od Boga. Abram nije tako postupao.
  41. Vi činite dela svog oca.“ A oni su mu rekli: „Mi se nismo rodili iz bluda, mi imamo jednog Oca. Boga.“
  42. Tada im je Isus rekao: „Kad bi Bog bio vaš Otac, voleli biste mene, jer sam ja od Boga izašao i dolazim. Jer nisam došao sam od sebe, nego me je on poslao.
  43. Zašto ne razumete ono što govorim? Zato što niste u stanju da slušate moju reč.
  44. Vaš je otac Đavo i želite da postupate po željama svog oca. On je bio ubica ljudi od početka i nije ostao postojan u istini, jer u njemu nema istine. Kad govori laž, svoje govori, jer je lažov i otac laži.
  45. A ja istinu govorim, i zato mi ne verujete.
  46. Ko me od vas razotkriva za greh? A ako govorim istinu, zašto mi ne verujete?
  47. Ko je od Boga, sluša Božje reči. Zato vi ne slušate, jer niste od Boga.“
  48. A Judejci su mu odgovorili: „Zar nismo u pravu kad kažemo da si Samarićanin i da je demon u tebi?“
  49. Isus je odgovorio: „Nije demon u meni, nego poštujem Oca svoga, a vi me obeščašćujete.
  50. Ali ja ne tražim slavu za sebe. Ima ko traži i sudi.
  51. Zaista, zaista, kažem vam, ako neko drži moju reč, nikada neće videti smrt.“
  52. A Judejci su mu rekli: „Sada znamo da je demon u tebi. Abram je umro, a i proroci, a ti kažeš: ‘Ako neko drži moju reč, nikada neće okusiti smrt.’
  53. Zar si ti veći od našeg oca Abrama, koji je umro? A i proroci su umrli. Za koga se ti izdaješ?“
  54. Isus im je odgovorio: „Ako ja slavim samog sebe, moja slava nije ništa. Mene proslavlja moj Otac, za koga vi kažete da je vaš Bog,
  55. ali ga ne poznajete. A ja ga poznajem. Kad bih rekao da ga ne poznajem, bio bih lažov kao i vi. Ali ja ga poznajem i držim njegovu reč.
  56. Abram, vaš otac, ustrajno je hteo da vidi moj dan. Video ga je i obradovao se.“*

    * Vidi: Postanje 22:1-18.

  57. Na to su mu Judejci rekli: „Nemaš još ni pedeset godina, a video si Abrama?“
  58. Isus im je rekao: „Zaista, zaista, kažem vam: Ja sam* pre nego što se Abram rodio.“

    * „Ja sam“ („ego emi“ na grčkom) takođe ima značenje postojanja te se ovaj izraz može prevesti i kao „ja postojim“ ili „ja sam bio / postojao“. Vidi: Jovan 1:1, 2, 15; 17:5, 24; Kološanima 1:15, 17; Jevrejima 1:5,6; Danilo 3:25.

  59. Tada su uzeli kamenje da ga bace na njega, ali Isus se sakrio i izašao iz hrama, prošavši između njih, i tako je otišao.