Jevanđelje po Jovanu (6. glava)

  1. Posle toga Isus je otišao na drugu stranu Galilejskog, to jest Tiberijadskog mora.
  2. A za njim je išlo veliko mnoštvo ljudi, jer su gledali znake koje je činio na onima koji su bili bolesni.
  3. Tako se Isus popeo na goru i sedeo je tamo sa svojim učenicima.
  4. Približavala se Pasha, judejski praznik.
  5. Podigavši oči, Isus je video kako silan narod dolazi k njemu, pa je upitao Filipa: „Gde da kupimo hleb da ovi jedu?“
  6. To je rekao da bi ga iskušao, jer je znao šta će učiniti.
  7. Filip mu je odgovorio: „Kad bismo kupili hleba za dvesta denara,* ne bi bilo dovoljno da svako dobije po malo.“

    * Rimski srebrnik koji je težio 3,85 grama. Vidi dodatak na kraju knjige.

  8. A jedan od njegovih učenika, Andrej, brat Simona Petra, rekao mu je:
  9. „Ovde je dečak koji ima pet ječmenih hlebova i dve male ribe. Ali šta je to za toliki narod?“
  10. Isus je tada rekao: „Neka posedaju.“ A bilo je mnogo trave na tom mestu. I ljudi su posedali, a među njima je bilo oko pet hiljada muškaraca.
  11. Zatim je Isus uzeo hlebove i zahvalio Bogu i razdelio ih učenicima, a učenici onima koji su posedali. Tako je razdelio i ribe, koliko god su hteli.
  12. Kad su se nasitili, rekao je svojim učenicima: „Sakupite ostatke, da ništa ne propadne.“
  13. Sakupili su ih i napunili su dvanaest korpi ostataka od pet ječmenih hlebova, što je preteklo onima koji su jeli.
  14. Kad su ljudi videli znake koje je učinio, govorili su: „Ovo je zaista prorok koji treba da dođe na svet.“
  15. A Isus je znao da žele da dođu i da ga uhvate i postave za kralja, pa se ponovo povukao u goru, sasvim sam.
  16. Kad se spustilo veče, njegovi učenici su sišli na more,
  17. ušli u čamac i krenuli preko mora u Kapernaum. Već je pao mrak, a Isus još nije došao k njima.
  18. A more se uzburkalo jer je duvao jak vetar.
  19. Kad su odveslali oko dvadeset pet do trideset stadija,* videli su Isusa kako hoda po moru i približava se čamcu, i uplašili su se.

    * Pet ili šest kilometara.

  20. Ali on im je rekao: „Ja sam, ne bojte se!“
  21. Zato su ga rado uzeli u čamac i čamac je tog časa bio na obali ka kojoj su se bili uputili.
  22. Sutradan je narod koji je stajao na drugoj strani mora video da je tamo samo jedan mali čamac i da Isus nije bio ušao u čamac sa svojim učenicima, nego da su otišli samo njegovi učenici.
  23. A čamci iz Tiberijade stigli su blizu mesta gde su oni jeli hleb nakon što se Gospod zahvalio.
  24. Kad je, dakle, narod video da tamo nema ni Isusa ni njegovih učenika, ušli su u čamce i došli u Kapernaum da traže Isusa.
  25. I kad su ga našli na drugoj strani mora, upitali su ga: „Učitelju, kada si došao ovamo?“
  26. Isus im je odgovorio: „Zaista, zaista, kažem vam, vi me ne tražite zato što ste videli znake, nego zato što ste jeli onaj hleb i nasitili se.
  27. Nemojte raditi za hranu koja propada, nego za hranu koja ostaje za večni život, koju će vam dati Sin čovečiji, jer je njega Otac, Bog, za to ovlastio.“
  28. Tada su ga upitali: „Šta treba da radimo da bismo činili dela Božja?“
  29. Isus odgovori i reče im: „Ovo je delo Božje da verujete onog koga on posla.“
  30. A oni su ga upitali: „Kakav čudesan znak pokazuješ ljudima, da ga vidimo i poverujemo ti? Kakvo delo ti obavljaš?
  31. Naši praočevi su jeli manu u pustinji, kao što je napisano: ‘Hleb s neba dao im je da jedu.’“*

    * Vidi: Psalam 78:24.

  32. A Isus im je rekao: „Zaista, zaista, kažem vam, nije vam Mojsije dao hleb s neba, nego vam moj Otac daje pravi hleb s neba.
  33. Jer Božji hleb je Onaj koji silazi s neba i daje život svetu.“
  34. Na to su mu rekli: „Gospode, daj nam uvek taj hleb.“
  35. A Isus im reče: „Ja sam hleb života: koji meni dolazi neće ogladneti, i koji mene veruje neće nikad ožedneti.“
  36. Ali rekao sam vam: videli ste me, a ipak ne verujete.
  37. Sve što mi Otac daje doći će k meni, i onoga ko dođe k meni neću isterati napolje,
  38. jer nisam sišao s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao.
  39. A volja onoga koji me je poslao jeste da ne izgubim nikoga od onih koje mi je dao, nego da ih uskrsnem u poslednji dan.
  40. Jer je volja mog Oca da svako ko vidi Sina i veruje u njega ima večni život, i ja ću ga uskrsnuti u poslednji dan.“
  41. Tada su Judejci gunđali protiv njega jer je rekao: „Ja sam hleb koji je sišao s neba.“
  42. I govorili su: „Zar nije to Isus, Josifov sin, čijeg oca i majku poznajemo? Kako sad kaže: ‘Sišao sam s neba?’“
  43. A Isus im je odgovorio: „Ne gunđajte među sobom.
  44. Niko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac, koji me je poslao. I ja ću ga uskrsnuti u poslednji dan.
  45. U Prorocima je napisano: ‘Svi će biti poučeni od Gospoda.’* Svako ko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni.

    * Vidi: Mihej 4:2.

  46. To ne znači da je iko video Oca, osim onoga koji je od Boga, on je video Oca.
  47. Zaista, zaista, kažem vam, onaj ko veruje u mene ima večni život.
  48. Ja sam hleb života.
  49. Vaši su praočevi jeli manu u pustinji, a ipak su umrli.
  50. Ovo je hleb koji silazi s neba, da čovek jede od njega i da ne umre.
  51. Ja sam živi hleb koji je sišao s neba. Ako neko jede od ovog hleba, živeće uvek. A hleb koji ću ja dati moje je telo koje ću dati za život sveta.“
  52. Tada su se Judejci prepirali među sobom, govoreći: „Kako nam ovaj može dati da jedemo njegovo telo?“
  53. Zato im je Isus rekao: „Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete telo Sina čovečijeg i ne pijete njegovu krv, nemate života u sebi.
  54. Ko se hrani mojim telom i pije moju krv, ima večni život, i ja ću ga uskrsnuti u poslednji dan,
  55. jer je moje telo prava hrana i moja krv je pravo piće.
  56. Koji jede moje telo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu.
  57. Kao što je mene poslao živi Otac pa ja živim zbog Oca, tako će i onaj ko se hrani mnome živeti zbog mene.
  58. Ovo je hleb koji je sišao s neba. To nije kao kad su vaši praočevi jeli, a ipak su umrli. Ko se hrani ovim hlebom, živeće uvek.“
  59. To je rekao dok je poučavao na skupu u Kapernaumu.
  60. Kad su to čuli, mnogi od njegovih učenika su rekli: „Ovo su sablažnjive reči. Ko ga može slušati?“
  61. A Isus je u sebi znao da njegovi učenici gunđaju zbog toga, pa im je rekao: „Zar vas to sablažnjava?
  62. A šta ako ugledate Sina čovečijeg kako uzlazi tamo gde je ranije bio?
  63. Duh je taj koji daje život, telo ne koristi ništa. Reči koje sam vam govorio Duh su i život su.
  64. Ali ima nekih među vama koji ne veruju.“ Jer Isus je od početka znao koji su oni što ne veruju i ko je onaj koji će ga izdati.
  65. I rekao je: „Zato sam vam kazao: ‘Niko ne može doći k meni ako mu nije dato od mog Oca.’“
  66. Zbog toga su se mnogi od njegovih učenika vratili onome što su ostavili i više nisu išli s njim.
  67. Zato je Isus upitao dvanaestoricu: „Da nećete i vi da odete?“
  68. A Simon Petar mu je odgovorio: „Gospode, kome ćemo otići? Ti imaš reči večnog života.
  69. Mi smo poverovali i spoznali da si ti Hristos, Sin živoga Boga.“
  70. Isus im je na to rekao: „Zar nisam ja izabrao vas dvanaestoricu? Ipak, jedan od vas je klevetnik.“
  71. Govorio je o Judi Iskariotskom, sinu Simonovom, jer iako je bio jedan od dvanaestorice, nameravao je da ga izda.