Jevanđelje po Jovanu (13. glava)

  1. Pred Pashu, Isus je znao da je došao njegov čas da ode s ovog sveta k Ocu. Pošto je voleo svoje koji su bili u svetu, voleo ih je do kraja.
  2. Za vreme večere, kad je Đavo već bio stavio u srce Jude Iskariotskog, Simonovog sina, nameru da ga izda,
  3. Isus je, znajući da mu je Otac sve dao u ruke i da je došao od Boga i da ide k Bogu,
  4. ustao od večere i odložio svoje haljine, uzeo peškir i opasao se.
  5. Zatim je nasuo vodu u posudu i počeo da pere noge učenicima i da ih briše peškirom kojim je bio opasan.
  6. Kad je došao do Simona Petra, on mu je rekao: „Gospode, zar ti meni da pereš noge?“
  7. Isus mu je odgovorio: „Ono što ja činim ti sada ne razumeš, ali kasnije ćeš razumeti.“
  8. Petar mu reče: „Nikada ti meni nećeš prati noge.“ A Isus mu odgovori: „Ako te ne operem, nemaš udeo sa mnom.“
  9. Tada mu Simon Petar reče: „Gospode, onda mi nemoj oprati samo noge, nego i ruke i glavu.“
  10. A Isus mu reče: „Onome ko se okupao ne treba prati ništa osim nogu, jer je sav čist. I vi ste čisti, ali ne svi.“
  11. Znao je, naime, ko će ga izdati. Zato je rekao: „Niste svi čisti.“
  12. Kad im je oprao noge, obukao je svoje haljine, vratio se za sto i rekao im: „Da li shvatate šta sam vam učinio?
  13. Vi mi se obraćate sa ‘Učitelju’ i ‘Gospode,’ i s pravom to govorite, jer to i jesam.
  14. Dakle, ako sam ja, Gospod i Učitelj, vama oprao noge, i vi treba jedan drugom da perete noge.
  15. Dao sam vam primer da i vi činite onako kako sam ja učinio vama.
  16. Zaista, zaista, kažem vam, sluga nije veći od svog gospodara, niti je onaj ko je poslat veći od onoga koji ga je poslao.
  17. Ako to znate, srećni ste ako tako i činite.
  18. Ne govorim o svima vama. Ja znam one koje sam izabrao. Ali neka se ispune reči iz Pisma: ‘Onaj koji je jeo moj hleb, podigao je petu na mene.’*

    * Vidi: Psalam 41:9.

  19. Već sada vam to govorim, pre nego što se dogodi, da biste, kad se dogodi, verovali da sam ja ono što kažem da jesam.
  20. Zaista, zaista, kažem vam, ko prima onoga koga ja šaljem, prima i mene. A ko prima mene, prima i onoga koji je mene poslao.“
  21. Kad je to rekao, Isus se uznemirio u duhu i posvedočio: „Zaista, zaista, kažem vam, jedan od vas će me izdati.“
  22. Učenici su gledali jedan drugoga u nedoumici o kome to govori.
  23. Jedan od njegovih učenika, onaj koga je Isus naročito voleo, bio je za stolom odmah do Isusa.
  24. Zato mu je Simon Petar klimnuo glavom i rekao: „Pitaj ko je taj o kome govori.“
  25. I ovaj se naslonio na Isusove grudi i upitao ga: „Gospode, ko je taj?“
  26. Isus je odgovorio: „To je onaj kome ću dati zalogaj hleba koji umočim.“ I uzeo je zalogaj, umočio ga i dao Judi, sinu Simona Iskariotskog.
  27. Nakon što je Juda uzeo zalogaj, Sotona je ušao u njega. Tada mu je Isus rekao: „Što činiš, učini brže!“
  28. Ali niko od onih koji su bili za stolom nije znao zašto mu je to rekao.
  29. Pošto je Juda imao kutiju za novac, neki su mislili da mu je Isus rekao: „Kupi ono što nam treba za praznik,“ ili da mu je rekao neka da nešto siromašnima.
  30. On je, dakle, uzeo zalogaj i odmah izašao. Bila je noć.
  31. Kad je on izašao, Isus je rekao: „Sada se proslavi Sin čovečji, i Bog se proslavi u njemu.
  32. Ako je Bog proslavljen u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi – i proslaviće ga upravo sada.
  33. Dečice, još sam malo s vama. Tražićete me, ali kao što sam Judejcima rekao: ‘Tamo kuda ja idem, vi ne možete doći,’ sada to kažem i vama.
  34. Uput novi vam dajem: Volite jedan drugoga. Kao što sam ja voleo vas, tako i vi volite jedan drugoga.
  35. Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete voleli jedan drugoga.“
  36. Simon Petar ga je upitao: „Gospode, kuda ideš?“ Isus je odgovorio: „Tamo kuda ja idem ti me sada ne možeš pratiti, ali sledićeš me kasnije.“
  37. Na to mu je Petar rekao: „Gospode, zašto sada ne mogu poći za tobom? Dušu ću svoju položiti za tebe.“
  38. Isus mu je odgovorio: „Dušu ćeš svoju položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti, petao neće zapevati dok me se triput ne odrekneš.“