Jevanđelje po Jovanu (10. glava)

  1. „Zaista, zaista, kažem vam, ko u ovčiji tor ne ulazi na vrata, nego preskače na nekom drugom mestu, taj je lopov i pljačkaš.
  2. A onaj ko ulazi na vrata pastir je ovcama.
  3. Njemu vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On svoje ovce zove po imenu i izvodi ih.
  4. A kad sve svoje izvede, ide pred njima i ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas.
  5. A za strancem neće ići, nego će pobeći od njega, jer ne poznaju glas stranaca.“
  6. Isus im je ispričao to poređenje, ali oni nisu shvatili šta im je time hteo reći.
  7. Zato je Isus opet rekao: „Zaista, zaista, kažem vam, ja sam vrata ovcama.
  8. Svi koji su došli pre mene lopovi su i pljačkaši, ali ovce ih nisu slušale.
  9. Ja sam vrata. Ko uđe kroz mene, biće spasen. Ulaziće i izlaziće i naći će pašu.
  10. Lopov dolazi samo da ukrade, zakolje i uništi. Ja sam došao da imaju život, da ga imaju u izobilju.
  11. Ja sam dobri pastir. Dobri pastir polaže svoju dušu za ovce.
  12. Najamnik, koji nije pastir i nije vlasnik ovaca, vidi vuka kako dolazi, pa ostavlja ovce i beži, a vuk ih grabi i rasteruje.
  13. On beži jer je najamnik i nije mu stalo do ovaca.
  14. Ja sam dobri pastir i poznajem svoje ovce i moje ovce poznaju mene,
  15. kao što Otac poznaje mene i ja poznajem Oca. I svoju dušu polažem za ovce.
  16. Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora. Moram i njih dovesti i one će slušati moj glas, i sve će biti jedno stado s jednim pastirom.
  17. Zato me Otac i voli, jer ja polažem svoju dušu da bih je opet primio.
  18. Niko mi je ne oduzima, nego je ja sam od sebe polažem. Imam vlast da je položim i imam vlast* da je opet primim. Takvo sam uputstvo primio od svog Oca.“

    * Ili: autoritet, pravo.

  19. I opet je među Judejcima došlo do podele zbog tih reči.
  20. Mnogi od njih su govorili: „Opsednut je demonom i poludeo je. Zašto ga slušate?“
  21. Drugi su govorili: „To nisu reči opsednutog čoveka. Zar demon može slepima otvoriti oči?“
  22. U to vreme je u Jerusalimu bio Praznik posvećenja.* Bila je zima.

    * Praznik posvećenja (Hanuka) je spomen na oslobođenje Jevreja od sirijsko-grčke prevlasti i na ponovno posvećenje jerusalimskog hrama Gospodu.

  23. Isus je hodao hramom po Solomonovom tremu.
  24. Tada su ga Judejci okružili i rekli mu: „Dokle ćeš nam duše držati u neizvesnosti? Ako si ti Hristos, reci nam otvoreno.“
  25. Isus im je odgovorio: „Rekao sam vam, ali ne verujete. Dela koja ja činim u ime svog Oca, ona svedoče o meni.
  26. Ali vi ne verujete, jer niste od mojih ovaca.
  27. Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom.
  28. Ja im dajem večni život i nikada neće propasti i niko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
  29. Ono što mi je moj Otac dao veće je od svega drugog. I niko ih ne može ugrabiti iz Očeve ruke.
  30. Ja i Otac jedno smo.“
  31. Tada su Judejci opet uzeli kamenje da ga kamenuju.
  32. A Isus im je rekao: „Pokazao sam vam mnoga dobra dela Oca mog. Za koje me od tih dela kamenujete?“
  33. Judejci su mu odgovorili: „Ne kamenujemo te zbog dobrog dela, nego zbog hule, zato što se ti, premda si čovek, praviš da si Bog.“
  34. Isus im je rekao: „Zar nije zapisano u vašem Zakonu: ‘Ja sam rekao: ‘Vi ste bogovi?’*

    * Vidi: Psalam 82:6.

  35. Ako je ‘bogovima’ nazvao one kojima je reč Božja došla – a Pismo se ne može poništiti –
  36. kako onda vi onome koga je Otac posvetio i poslao na svet kažete: ‘Huliš,’ zato što sam rekao: ‘Ja sam Sin Božji?’
  37. Ako ne činim dela svog Oca, nemojte mi verovati.
  38. Ali ako ih činim, ako i ne verujete meni, verujte delima, da spoznate i da znate da je Otac u meni i ja u njemu.“
  39. Tada su opet pokušali da ga uhvate, ali on im je izmakao iz ruku.
  40. I tako je opet otišao preko Jordana na mesto gde je Jovan krštavao i tamo je ostao.
  41. Mnogi su došli k njemu i rekli mu: „Jovan, doista, nije učinio nijedan znak, ali što je god Jovan rekao o ovom čoveku bila je istina.“
  42. I mnogi su tamo poverovali u njega.