Rimljanima poslanica (2. glava)

  1. Zato nemaš izgovora, čoveče koji sudiš, ko god da si. Jer u onome u čemu sudiš drugome, osuđuješ samog sebe, budući da ti koji sudiš činiš to isto.
  2. A znamo da će Bog suditi po istini onima koji čine takve stvari.
  3. Zar misliš, čoveče koji sudiš onima koji čine takve stvari, a sam to radiš, da ćeš izbeći Božji sud?
  4. Ili možda prezireš bogatstvo njegove dobrote i uzdržljivosti i dugog trpljenja, ne shvatajući da te Božja dobrota vodi do pokajanja?
  5. Nego svojom tvrdokornošću i nepokajničkim srcem navlačiš na sebe gnev za dan gneva i otkrivanja Božjeg pravednog suda.
  6. A Bog će svakome vratiti po njegovim delima:
  7. Onima koji ustrajnošću u dobrim delima traže slavu i čast i neraspadljivost – večni život.
  8. A svadljivce i nepokorne istini, a pokorne nepravdi, čeka srdžba i gnev,
  9. nevolja i muka. To čeka svaku dušu koja čini zlo, najpre Judejca, a onda i Grka.
  10. A slava, čast i mir čeka svakoga ko čini dobro, najpre Judejca, a onda i Grka.
  11. Jer kod Boga nema pristrasnosti.
  12. Jer koji god su zgrešili bez Zakona, bez Zakona će izginuti, i koji god su zgrešili u Zakonu, po Zakonu će im biti suđeno.
  13. Jer pred Bogom nisu pravedni oni koji slušaju Zakon, nego će vršioci Zakona biti opravdani.
  14. Jer kad se neznabošci, koji nemaju zakon, po prirodi drže onoga što je u zakonu, onda su oni sami sebi zakon, premda nemaju zakon,
  15. koji pokazuju da je ono što nalaže Zakon zapisano u njihovim srcima, a o tome svedoči i njihova savest i u svojim mislima bivaju optuženi ili pak opravdani,
  16. u dan kad Bog bude sudio tajne ljudske, po dobroj vesti kroz Isusa Hrista.
  17. Ako ti sebe nazivaš Judejcem i oslanjaš se na zakon i ponosiš se Bogom
  18. i poznaješ njegovu volju i umeš da prepoznaš šta je najvrednije jer si poučen iz Zakona,
  19. i uveren si da si vođa slepima, svetlost onima koji su u tami,
  20. vaspitač nerazumnih, učitelj dece i da imaš osnove znanja i istine u Zakonu –
  21. zar, dakle, ti koji učiš druge, ne učiš samog sebe? Zar ti, koji propovedaš: „Ne ukradi,“ kradeš?
  22. Zar ti koji kažeš: „Ne učini preljubu,“ činiš preljubu? Zar ti, kome su mrski idoli, pljačkaš hramove?
  23. Zar ti, koji se ponosiš zakonom, obeščašćuješ Boga prestupanjem Zakona?
  24. Jer, kao što je napisano, „zbog vas se među neznabošcima huli na Božje ime.“*

    * Vidi: Ezekiel 36:20.

  25. Naime, obrezanje zaista koristi ako izvršavaš zakon u praksi, ali ako prestupaš zakon, tvoje obrezanje je postalo neobrezanje.
  26. Dakle, ako se neobrezani pridržava pravednih zahteva Zakona, zar se njegovo neobrezanje neće smatrati obrezanjem?
  27. I onaj ko je poreklom neobrezan, a izvršava Zakon, sudiće tebi koji, iako imaš pisani zakon i obrezanje, prestupaš zakon.
  28. Jer pravi Judejac nije onaj koji je to spolja niti je pravo obrezanje ono koje je spolja, na telu,
  29. nego je pravi Judejac onaj ko je to iznutra i njegovo obrezanje je obrezanje srca po Duhu, a ne po slovu. On ne dobija pohvalu od ljudi, nego od Boga.