Rimljanima poslanica (4. glava)

  1. Dakle, šta ćemo reći o Abramu, našem praocu, po telu da je našao?
  2. Jer ako se Abram opravdao delima, imao bi čime da se hvali – ali ne pred Bogom.
  3. Jer šta kaže Pismo? „Abram je verovao Gospodu, i to mu je uračunato za pravednost.“*

    * Vidi: 1. Mojsijeva 15:6.

  4. A onome ko radi, plata se ne smatra darom, nego nečim što mu se duguje.
  5. Ali čoveku koji se ne uzda u ono što radi, nego veruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova vera se uračunava u pravednost.
  6. Tako i David govori o sreći čoveka kome Bog zaračunava pravednost nezavisno od njegovih dela:
  7. „Srećni su oni kojima su bezakona dela oproštena i kojima su gresi pokriveni.
  8. Srećan je čovek kome Gospod ne uračunava greh.“*

    * Vidi: Psalam 32:1-2.

  9. Da li je, dakle, ovaj blagoslov samo za obrezane ili i za neobrezane? Jer kažemo da se vera Abramu uračunala za pravednost.
  10. A kako mu se zaračunala? Kad je bio obrezan ili neobrezan? Ne kad je bio obrezan, nego kad je bio neobrezan.
  11. I primio je znak – obrezanje – kao pečat pravednosti vere koju je imao još dok je bio neobrezan, da bude otac svima koji kao neobrezani veruju, da se i njima uračuna pravednost,
  12. i da bude otac obrezanom potomstvu, ne samo onima koji se drže obrezanja nego i onima koji kao neobrezani idu stopama te vere koju je imao naš otac Abram.
  13. Jer obećanje da će biti naslednik sveta nije Abramu ili njegovom potomstvu dato preko Zakona, nego kroz pravednost vere.
  14. Jer ako su naslednici oni koji se drže Zakona, vera je postala beskorisna i obećanje je poništeno.
  15. Jer Zakon donosi gnev, a gde nema zakona, nema ni prestupa.
  16. Zato je od vere, da bude po blagodati, da obećanje bude sigurno svemu potomstvu, ne samo onome koje je od zakona, nego koje je od vere Abrama, koji je otac svima nama.
  17. Kao što je napisano: Jer sam te postavio za oca mnogim narodima pred Bogom kome poverova, koji oživljuje mrtve i zove nepostojeće kao postojeće.
  18. Iako nije imao razloga da se nada, on je imao nadu, pa je verovao da će postati otac mnogih naroda, kao što je bilo rečeno: „Toliko će biti tvog potomstva.“*

    * Vidi: 1. Mojsijeva 15:5.

  19. I vera mu nije oslabila, premda je znao da mu je telo već mrtvo, jer mu je bilo oko sto godina, i da je Sarina materica mrtva.
  20. Ali zbog Božjeg obećanja nije se pokolebao niti je izgubio veru, nego je bio ojačan svojom verom i dao je slavu Bogu,
  21. i bio je potpuno uveren da on može učiniti ono što je obećao.
  22. Zato ga je on smatrao pravednim.
  23. I da ga je smatrao pravednim nije napisano samo radi njega
  24. nego i za nas kojima će se uračunati, koji verujemo u Onoga koji uskrsnu Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvih,
  25. koji je bio predat radi naših prestupa i uskrsnut zbog našeg opravdanja.