Prva poslanica Korinćanima (1. glava)

Pisac: Pavle
Mesto pisanja: Efes
Pisanje završeno: oko 53. n. e.

  1. Pavle, Božjom voljom pozvan za apostola Isusa Hrista, i naš brat Sosten,
  2. skupštini* Božjoj u Korintu, koji ste posvećeni u Hristu Isusu, pozvanim svetim, i svima koji posvuda prizivaju ime Gospoda našeg Isusa Hrista, i njihovog i našeg:

    * Grčka reč „eklesija“ doslovno znači „pozvani“ (od Boga iz sveta) u duhovnu zajednicu. U ovom prevodu Novog saveza na nekim mestima upotrebljena je reč „skupština“ u kontekstu geografskog lokaliteta.

  3. Blagodat vam i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospoda Isusa Hrista.
  4. Uvek zahvaljujem Bogu za vas zbog Božje blagodati koja vam je ukazana u Hristu Isusu.
  5. Zahvaljujem što ste se u njemu obogatili u svemu – u svakom kazivanju i svakom znanju –
  6. jer se svedočanstvo o Hristu utvrdilo među vama,
  7. tako da ne oskudevate ni u jednom daru, dok željno očekujete da se pojavi naš Gospod Isus Hristos.
  8. Bog će vas i učiniti postojanima do kraja, da budete bez ikakve krivice u dan našeg Gospoda Isusa Hrista.
  9. Veran je Bog koji vas je pozvao u zajednicu sa svojim Sinom Isusom Hristom, našim Gospodom.
  10. Podstičem vas, braćo, imenom našeg Gospoda Isusa Hrista, da svi jedno govorite i da među vama ne bude podela, nego da budete potpuno ujedinjeni istim umom i istim načinom razmišljanja.
  11. Jer su mi Hlojini ukućani javili za vas, braćo moja, da među vama ima svađa.
  12. Mislim na to što svako od vas govori: „Ja sam Pavlov,“ „A ja Apolov,“ „A ja Kefin,“ „A ja Hristov.“
  13. Dakle, Hristos je podeljen. Zar je Pavle bio razapet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?
  14. Zahvalan sam Bogu što nisam krstio nikoga od vas, osim Krispa i Gaja,
  15. pa niko ne može da kaže da ste kršteni u moje ime.
  16. Da, krstio sam i Stefanov dom. Inače, ne znam da li sam još nekog krstio.
  17. Jer Hristos me nije poslao da krštavam, nego da objavljujem dobru vest, i to ne mudrim rečima, da Hristov krst ne bi bio obezvređen.
  18. Jer ono što se govori o krstu ludost je onima koji propadaju, a nama koji se spasavamo to je sila Božja.
  19. Jer pisano je: „Uništiću mudrost mudrih, i odbaciću umnost umnih.“*

    * Vidi: Isaija 29:14; Ovadija 1:8.

  20. Gde su mudraci; gde su književnici; gde su diskutanti ovog doba? Zar Bog nije mudrost sveta pretvorio u ludost?
  21. Jer u mudrosti Božjoj svet* svojom mudrošću nije upoznao Boga, ali je Bogu bilo ugodno da ludošću onoga što se propoveda spase one koji veruju.

    * Grčka reč „kosmos“ prevedena kao „svet“ može da se odnosi na planetu Zemlju (Matej 13:38; Dela 17:24; itd.), njene stanovnike (Jovan 1:10; 3:16) i poslove u opštem smislu, ali u preko trideset važnih pasusa u Novom savezu upotrebljava se da opiše mase nepreporođenih ljudi otuđenih od Boga, neprijateljski nastrojenih prema Hristu i organizovanih u sistem pod upravom i uticajem satanističkog koncepta i poretka (Jovan 7:7; 14:27; 1. Korinćanima 2:12; 7:31; 11:32; Jakov 4:4; 1. Petrova 5:9; 1. Jovanova 3:1,13; 5:19…).

  22. Jer Judejci traže čudesne znakove i Grci traže mudrost,
  23. a mi propovedamo Hrista raspetog, koji je Judejcima kamen spoticanja, a neznabošcima ludost,
  24. ali pozvanima – i Judejcima i Grcima – Hrista, koji je Božja sila i Božja mudrost.
  25. Jer je Božja „ludost“ mudrija od ljudi i Božja „slabost“ jača je od ljudi.
  26. Jer vidite, braćo, da među vama koji ste pozvani nema mnogo mudrih po ljudskim merilima, ni mnogo moćnih, ni mnogo onih plemenitog roda.
  27. Naprotiv, ono što svet smatra ludim Bog je izabrao da postidi mudrace, i ono što svet smatra slabim Bog je izabrao da postidi ono što je jako,
  28. i ono što svet smatra neplemenitim i što prezire, što smatra bezvrednim, izabrao je Bog da uništi ono što svet smatra vrednim,
  29. kako se nijedan čovek ne bi hvalio pred Bogom.
  30. Iz kog ste vi u Hristu Isusu, koji nam posta mudrost od Boga i pravednost i posvećenje i iskupljenje;
  31. da bi bilo kao što je napisano: „Ko se hvali, neka se hvali Gospodom.“*

    * Vidi: Jeremija 9:23.