Prva poslanica Korinćanima (2. glava)

  1. Zato, kad sam došao k vama, braćo, nisam došao sa nadmoći reči mudrosti, objavljujući vam svedočanstvo Božje.
  2. Naime, odlučio sam da ne znam ništa među vama osim Isusa Hrista, i to raspetog.
  3. I došao sam k vama slab i u strahu i u velikom drhtanju.
  4. I moj govor i propovedanje nije se zasnivalo na uverljivim rečima ljudske mudrosti, nego na pokazivanju Duha i sile,
  5. da se vaša vera ne bi zasnivala na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili.
  6. A o mudrosti govorimo među zrelima, ali ne o mudrosti ovog doba, niti vladara ovog doba, koji će otići u propast.
  7. Naprotiv, govorimo o Božjoj mudrosti u tajni, onoj koja je bila prikrivena, koju je Bog unapred odredio pre eona za našu slavu.
  8. Tu mudrost nije upoznao nijedan od vladara ovog doba, jer da su je upoznali, ne bi slavnog Gospoda razapeli.
  9. Nego, kao što je napisano: „Što oko nije videlo i uho nije čulo i što u srce čovečije nije došlo, to je Bog pripremio za one koji ga vole.“*

    * Vidi: Isaija 64:4.

  10. A nama je Bog to otkrio svojim Duhom, jer Duh sve istražuje, čak i dubine Božje.
  11. Jer ko od ljudi zna šta je u nekom čoveku, osim duha čovečijeg koji je u njemu? Isto tako, niko ne zna šta je u Bogu, osim Duha Božjeg.
  12. A mi nismo primili duh sveta, nego Duh koji je od Boga, da spoznamo ono što nam je Bog podario.
  13. O tome i govorimo, ne rečima kojima uči ljudska mudrost, nego onima kojima uči Duh, dok se služimo duhovnim rečima da objasnimo ono što je duhovno.
  14. A telesni čovek ne prihvata ono što je od Božjeg Duha, jer je to za njega ludost, i ne može to spoznati, jer to treba da se prosuđuje na duhovan način.
  15. Ali duhovni čovek pravilno prosuđuje sve, a njega niko ne može pravilno prosuditi.
  16. Jer „ko je upoznao Gospodnji um, da bi ga nečem poučio?“* A mi imamo Hristov um.

    * Vidi: Isaija 40:13.