Prva poslanica Korinćanima (14. glava)

  1. Dajte sve od sebe u pokazivanju ljubavi, ali uz to se gorljivo trudite da dobijete darove Duha, a naročito dar proricanja.
  2. Jer ko govori drugim jezikom, ne govori ljudima koji ne razumeju taj jezik, nego Bogu, jer ga niko od njih ne sluša, tako po duhu govori tajne za njih.
  3. Ako proriče, svojim govorom izgrađuje, hrabri i teši ljude.
  4. Ko govori drugim jezikom, izgrađuje sebe, a ko proriče, izgrađuje zajednicu.
  5. A želeo bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali još više bih želeo da proričete. Jer ako onaj ko govori drugim jezicima to ne prevodi kako bi se zajednica izgrađivala, onaj ko proriče veći je od njega.
  6. A sada, braćo, kad bih došao k vama govoreći drugim jezicima, kakvu biste korist imali od mene ako vam ne bih govorio bilo u otkrivenju ili u znanju ili u proroštvu ili u učenju?
  7. Jer ako nežive stvari koje proizvode zvuk – frula ili harfa – ne daju jasne tonove, kako će se znati šta se svira na fruli ili na harfi?
  8. Jer ako truba oglasi nejasan poziv, ko će se spremiti za boj?
  9. Tako i vi, ako jezikom ne govorite razumljive reči, kako će se razumeti šta govorite? Govorićete u vetar.
  10. Na svetu ima toliko različitih jezika, a nijedan nije bez značenja.
  11. Ako, dakle, ne razumem značenje izgovorenih reči, biću tuđinac onome ko govori, a onaj ko govori biće meni tuđinac.
  12. Tako i vi, pošto veoma čeznete za darovima Duha, nastojte da obilujete njima radi izgrađivanja zajednice.
  13. Zato neka se onaj ko govori drugim jezikom moli da to može prevesti.
  14. Jer ako se molim na drugom jeziku, moli se Duh koji sam dobio, ali moj um je neplodan.
  15. Dakle, šta da se radi? Moliću se Duhom, ali moliću se i umom. Pevaću hvalospeve Duhom, ali pevaću ih i umom.
  16. Jer ako hvališ Boga Duhom, kako će neupućen čovek reći „amin“ na tvoje zahvaljivanje Bogu, kad ne zna šta govoriš?
  17. Ti doduše dobro zahvaljuješ Bogu, ali drugi se time ne izgrađuje.
  18. Zahvalan sam Bogu što govorim više jezika nego svi vi.
  19. Ali u zajednici bih radije rekao pet razumljivih reči, da i druge poučim, nego deset hiljada reči drugim jezikom.*

    * Novi savez poznaje samo jedan pravi dar jezika – to su nenaučeni strani postojeći jezici (Dela 2:1-11). Ako u Korintu to nije bio slučaj (1. Korinćanima 14:2, 4, 9, 28), tada je već došlo do zloupotrebe dara jezika. Dakle, reč je o dve vrste jezika, jedna je biblijski dar stranih jezika, a druga je ekstatično iskustvo, besmisleno brbljanje, koje se može naći u drevnim i savremenim religijama, uključujući i brojne „hrišćanske“ harizmatske zajednice.

  20. Braćo, ne budite deca u razumevanju, nego budite mala deca po zlu, a po razumevanju budite odrasli.
  21. U Zakonu je napisano: „Jezicima tuđinaca i usnama stranaca govoriću ovom narodu, ali ni tada me neće poslušati,* govori Gospod.“

    * Vidi: Isaija 28:11.

  22. Dakle, jezici nisu znak za pobožne, nego za nepobožne, a proricanje nije za nepobožne, nego za pobožne.
  23. Zato, ako se cela skupština sastane zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nepobožni, zar neće reći da ste poludeli?
  24. Ali ako svi proričete, a uđe neki nevernik ili neko neupućen, reči svih vas na njega će delovati kao ukor i navešće ga da prosudi sebe.
  25. I pokazaće se tajne njegovog srca, pa će pasti ničice i pokloniće se Bogu, priznajući: „Bog je zaista među vama.“
  26. Dakle, šta da se radi, braćo? Kad se okupite, neko iznosi psalam, neko poučava, neko iznosi nebesku objavu koju je dobio, neko govori drugim jezikom, neko tumači šta je rečeno. Neka sve bude za izgrađivanje.
  27. I ako neki govore drugim jezikom, neka to čine najviše dvojica ili trojica, i to po redu, a neko neka prevodi.
  28. A ako nema prevodioca, neka ćute u skupštini, neka govore sebi i Bogu.
  29. I neka govore dva ili tri proroka, a drugi neka razmišljaju o značenju.
  30. Ali ako neko drugi ko tamo sedi dobije objavu, prvi neka ćuti.
  31. Jer jedan po jedan svi možete proricati, da svi uče i da svi budu ohrabreni.
  32. Naime, proroci treba da upravljaju proročkim darovima Duha.
  33. Jer Bog nije Bog nereda, nego mira. Kao i u svim skupštinama svetih,
  34. žene neka ćute u skupštinama, jer im nije dozvoljeno da govore. Neka budu poslušne, kao što i Zakon kaže.*

    * Vidi: 1. Mojsijeva 3:16.

  35. A ako žele nešto da nauče, neka kod kuće pitaju svoje muževe, jer ne priliči ženi da govori u skupštini.
  36. Pa zar je Božja reč od vas izašla? Zar je doprla samo do vas?
  37. Ako neko smatra da je prorok ili da je obdaren Duhom, neka prizna ovo što vam pišem, jer je to uput od Gospoda.
  38. Ali ako neko to ne želi da razume, neka ne razume.
  39. Zato se, braćo moja, gorljivo trudite da proričete i ne zabranjujte da se govori drugim jezicima.
  40. A sve neka bude pristojno i onako kako je red.