Dela apostolska (17. glava)

  1. Prošli su kroz Amfipolis i Apoloniju, i stigli u Solun, gde je bila judejska sinagoga.
  2. Po svom običaju, Pavle je ušao k njima. Tri Subote razgovarao je s njima na temelju Pisama,
  3. objašnjavajući i dokazujući onim što je napisano da je trebalo da Hristos strada i ustane iz mrtvih. Govorio je: „Ovaj Isus, kojeg vam objavljujem – to je Hristos.“
  4. Zato su neki od njih prihvatili Božju nauku i pridružili se Pavlu i Silasu, a isto tako i mnogo pobožnih Grka i dosta uglednih žena.
  5. A Judejci koji nisu verovali bili su pokrenuti zlobom, pa su poveli sa sobom neke zle uličare i tako okupili rulju pa uzbunili grad. Nasrnuli su na Jasonovu kuću tražeći da ih izvedu pred rulju.
  6. Kad ih nisu našli, odvukli su Jasona i neku braću pred gradske poglavare,* vičući: „Ovi ljudi koji su pobunili ceo svet, došli su i ovamo,

    * Ili: „politarhe“ u originalu – istorijski nepoznat naziv za gradske zvaničnike do arheološkog nalaza u Solunu iz 2. veka.

  7. a Jason ih je ugostio. I svi oni rade protiv cezarovih odredbi, govoreći da postoji drugi kralj – Isus.“
  8. Time su uspeli da uzbune narod i gradske poglavare koji su to čuli,
  9. a oni su od Jasona i ostalih uzeli zalog, pa su ih pustili.
  10. Čim je pala noć, braća su poslala Pavla i Silasa u Bereju. Kad su tamo stigli, otišli su u judejsku sinagogu.
  11. Ovi su imali plemenitiji stav od onih u Solunu, jer su revnosno primili reč i svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako.
  12. Tada su mnogi od njih poverovali, a tako i mnogo uglednih Grkinja i Grka.
  13. Kad su Judejci iz Soluna saznali da Pavle i u Bereji objavljuje Božju reč, otišli su da i tamo nahuškaju i uzbune narod.
  14. Tada su braća odmah poslala Pavla da ide prema moru, a Silas i Timotej su ostali.
  15. Oni koji su pratili Pavla doveli su ga sve do Atine, a zatim su se vratili noseći Silasu i Timoteju nalog da što pre dođu k njemu.
  16. Dok ih je Pavle čekao u Atini, uznemirio se kad je video da je grad pun idola.
  17. Zato je u sinagogi razgovarao s Judejcima i drugim pobožnim ljudima, a i na trgu svaki dan s onima koji su se tamo zatekli.
  18. A neki od epikurejskih i stoičkih filozofa polemisali su međusobno. Jedni su govorili: „Šta to ovaj brbljivac hoće da kaže?“ A drugi: „Izgleda da objavljuje neka tuđa božanstva.“ To su govorili zato što je objavljivao dobru vest o Isusu i uskrsenju.
  19. Tada su ga uhvatili i odveli na Areopag,* govoreći: „Možemo li da znamo kakvo je to novo učenje koje iznosiš?

    * Ili: „Aresov brežuljak; Marsov brežuljak“. Na njemu je zasedao vrhovni atinski sud.

  20. Jer puniš nam uši nekim čudnim tvrdnjama. Zato želimo da znamo šta je to.“
  21. Naime, svi Atinjani i stranci koji su među njima boravili trošili su slobodno vreme ni na šta drugo nego da nešto novo kažu ili čuju.
  22. Tada je Pavle stao nasred Areopaga i rekao: „Ljudi Atinjani, primećujem da ste neobično bogobojazni.*

    * U originalu ovaj pridev znači „obožavaoci mnogih demona iz sujevernog straha“.

  23. Naime, prolazeći i posmatrajući ono što vi obožavate, našao sam i oltar s natpisom: ‘Nepoznatom Bogu.’ Dakle, ono što vi obožavate, a da i ne poznajete, to vam ja objavljujem.
  24. Bog koji je stvorio svet i sve što je u njemu, on, Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima sagrađenim rukama,
  25. niti mu služe ljudske ruke kao da je njemu nešto potrebno, jer on sam daje svima život i disanje i sve.
  26. I učinio je da od jedne krvi sav rod čovečiji živi po svemu licu zemaljskom, i postavio je unapred određena razdoblja i granice njihovog življenja:
  27. da traže Boga ne bi li ga nekako opipali i našli, iako nije daleko ni od koga od nas.
  28. Jer u njemu imamo život i mičemo se i postojimo, kao što su i neki od vaših pesnika* rekli: ‘Jer smo i potomstvo njegovo.’

    * Arat i Kleant. Pavle citira iz Aratovog epa Nebeske pojave i iz Kleantovog dela Himna Zevsu.

  29. Kad smo dakle Božje potomstvo, ne smemo smatrati da je Božanstvo nalik zlatu ili srebru ili kamenu, liku što je oblikovan umećem i ljudskom maštom.
  30. Istina, ne obazirući se na vremena neznanja, nego Bog sada obavezuje ljude da se svi svuda pokaju.
  31. Jer je odredio dan u kom namerava da sudi svetu po pravdi, preko čoveka kog je za to odredio, što je potvrdio pred svim ljudima uskrsnuvši ga iz mrtvih.“
  32. Kad su čuli za uskrsenje mrtvih, jedni su se rugali, a drugi su rekli: „Slušaćemo te o tome i drugi put.“
  33. Tako je Pavle otišao od njih.
  34. Neki ljudi su mu se pridružili i prihvatili Božju nauku, među njima i Dionisije sa Areopaga, jedna žena po imenu Damara i još neki s njima.