Dela apostolska (20. glava)

  1. Kad se metež stišao, Pavle je poslao po učenike. Ohrabrio ih je i pozdravio se s njima, a zatim je krenuo na put u Makedoniju.
  2. Prošao je kroz te krajeve i mnogim rečima ohrabrio braću, a zatim stigao u Grčku.
  3. Tamo je proveo tri meseca i onda hteo da otplovi u Siriju. Ali pošto su Judejci skovali zaveru protiv njega, odlučio je da se vrati preko Makedonije.
  4. Pratili su ga Sopater, Pirov sin iz Bereje, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj iz Derve, Timotej, zatim Tihik i Trofim iz pokrajine Azije.
  5. Oni su otišli pre nas i čekali nas u Troadi,
  6. a mi smo isplovili iz Filipe kad su prošli dani beskvasnih hlebova i za pet dana došli smo k njima u Troadu. Tamo smo proveli sedam dana.
  7. A na jednom od šabata, kad su se učenici okupili da lome hleb, Pavle im je govorio, budući spreman da ide sutradan, te je tako produžio govor sve do ponoći.
  8. A u gornjoj sobi gde smo se okupili bilo je mnogo svetiljki.
  9. Jedan mladić po imenu Evtih sedeo je na prozoru. Kako je Pavle dugo govorio, on je utonuo u dubok san. Savladan snom, pao je s trećeg sprata. Kad su ga podigli, bio je mrtav.
  10. A Pavle je sišao, nadvio se nad njega, zagrlio ga i rekao: „Ne vičite, jer je živ.“
  11. Zatim je otišao gore, izlomio hleb, a zatim jeo. Još dugo je razgovarao s njima, sve do zore, a onda je otputovao.
  12. Dečaka su odveli živog, neizmerno utešeni.
  13. Mi smo pošli na brod i otplovili u Asos, gde je trebalo da uzmemo Pavla na brod. Naime, on je tako bio odredio jer je do tamo nameravao da ide peške.
  14. Kad smo se sreli u Asosu, uzeli smo ga na brod i pošli u Mitilinu.
  15. Sutradan smo odatle otplovili i stigli nadomak Hiosa, a idućeg dana nakratko smo pristali u Samos, zadržali se u Trogilijumu, a dan kasnije stigli smo u Milet.
  16. Pavle je, naime, odlučio da mimoiđe Efes da se ne bi zadržao u Aziji, jer je žurio da, ako bude moguće, stigne u Jerusalim do dana Pedesetnice.
  17. Iz Mileta je poslao poruku skupštinskim starešinama u Efesu da dođu k njemu.
  18. Kad su stigli, on im je rekao: „Vi znate kako sam se ponašao među vama sve vreme, od prvog dana kad sam kročio u Aziju.
  19. Služio sam Gospodu sa svom poniznošću, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog judejskih zavera.
  20. I nisam ništa propustio da vam kažem od onoga što bi vam moglo biti korisno i da vas poučavam javno i po kućama.
  21. Nego sam temeljno svedočio i Judejcima i Grcima o pokajanju pred Bogom i o veri u našeg Gospoda Isusa Hrista.
  22. A, gle, sada me duh veže da idem u Jerusalim, iako ne znam šta će mi se u njemu desiti,
  23. osim što mi u svakom gradu Duh sveti svedoči da me čekaju okovi i nevolje.
  24. Ali ništa me od toga ne dotiče, niti i najmanje marim za svoju dušu, samo želim da dovršim svoju trku i službu koju sam primio od Gospoda Isusa – da posvedočim dobru vest i blagodat Božju.
  25. I sad, evo, znam da svi vi među kojima sam propovedao kraljevstvo Božje nećete više videti moje lice.
  26. Zato vas pozivam da na današnji dan posvedočite da sam čist od krvi svih,
  27. jer nisam propustio da vam u potpunosti objavim Božju nameru.
  28. Pazite na sebe i na sve stado u kom vas je Duh sveti postavio za nadglednike, da pasete zajednicu pozvanih Gospoda i Boga koju je stekao krvlju svojom.
  29. Jer znam da će posle mog odlaska među vas ući teški vukovi koji neće štedeti stada.
  30. I između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom.
  31. Zato budno pazite, imajući na umu da sam tri godine, noć i dan, bez prestanka, sa suzama opominjao svakoga od vas.
  32. I sada, braćo, poveravam vas Bogu i poruci o njegovoj blagodati, poruci koja vas može izgraditi i dati vam nasledstvo među svima posvećenima.
  33. Ničijeg srebra ni zlata ni odeće nisam poželeo.
  34. Sami znate da su ove ruke poslužile mojim potrebama i potrebama onih koji su bili sa mnom.
  35. U svemu sam vam pokazao da takvim radom trebate pomagati onima koji su slabi i imati na umu reči Gospoda Isusa, koji je rekao: ‘Blagoslovenije je davanje nego primanje.’“
  36. Kad je to rekao, kleknuo je sa svima njima i pomolio se.
  37. Tada su svi mnogo zaplakali i izgrlili Pavla, pa ga srdačno izljubili,
  38. jer ih je jako zabolelo to što je rekao da više neće videti njegovo lice. Zatim su ga otpratili na brod.