Druga poslanica Korinćanima (5. glava)

  1. Jer znamo da ako se ova naša zemaljska kuća, ovaj šator, raspadne, imamo građevinu koja je od Boga, kuću koja nije načinjena rukama, večnu na nebesima.
  2. Jer u ovoj zaista uzdišemo, i čeznemo da obučemo naše nebesko prebivalište,
  3. da se, kad ga obučemo, ne nađemo goli.
  4. Naime, mi koji smo u ovom šatoru uzdišemo opterećeni, ne zato što želimo da svučemo ovaj, nego da obučemo drugi, da život proguta ono što je smrtno.
  5. A to je za nas pripremio Bog, koji nam je dao Duh kao zalog.
  6. Zato smo uvek puni pouzdanja znajući da dok stanujemo u telu, nismo kod Gospoda,
  7. jer hodimo po veri,* a ne po onom što se vidi.

    * Vidi: Jevrejima 11:1-3.

  8. Ali puni smo pouzdanja i više bismo voleli da nismo u telu i da živimo kod Gospoda.
  9. Zato se i trudimo da mu budemo po volji gde god da živimo – ili kod njega ili u telu.
  10. Jer svi se moramo pojaviti pred Hristovom sudskom stolicom, da svako primi prema onom što je činio, bilo dobro, bilo zlo.
  11. Poznajući, dakle, strah Gospodnji, trudimo se da uverimo ljude. Pred Bogom smo otkriveni, a nadam se da smo otkriveni i pred vašom savešću.
  12. Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo razlog da se hvalite nama, kako biste imali šta da odgovorite onima koji se hvale spoljašnjošću, a ne srcem.
  13. Jer ako smo sišli s uma, to je bilo radi Boga, a ako smo zdrave pameti, to je radi vas.
  14. Jer Hristova ljubav nas pokreće, jer smo zaključili ovo: jedan čovek je umro za sve, pa su tako svi umrli;
  15. on je umro za sve da oni koji žive ne žive više za sebe, nego za onoga koji je umro za njih i bio uskrsnut.
  16. Zato mi od sada nikoga ne poznajemo po telu. Ako smo Hrista i poznavali po telu, sada ga tako više ne poznajemo.
  17. Dakle, ako je neko u Hristu, on je novo stvorenje. Ono što je staro prošlo je, i evo, novo je nastalo.
  18. A sve je od Boga, koji nas je pomirio sa sobom kroz Isusa Hrista i dao nam službu pomirenja;
  19. jer je Bog bio u Hristu pomirivši svet sa sobom, ne računajući im njihove prestupe, i poverio nam reč pomirenja.
  20. Mi smo, dakle, ambasadori za Hrista, i to je kao da Bog preko nas moli ljude. Usrdno vas molimo umesto Hrista: „Pomirite se s Bogom.“
  21. Jer onoga koji nije znao greha, učinio je grehom nas radi, da mi postanemo pravednost Božja u njemu.