Druga poslanica Korinćanima (4. glava)

  1. Zato, budući da ovu službu imamo po milosrđu koje nam je ukazano, ne posustajemo,
  2. nego smo se odrekli podmuklih prevara kojih se treba stideti, ne služimo se lukavstvom i ne izvrćemo reč Božju, nego objavljujući istinu pružamo pred Bogom dobar primer svakoj ljudskoj savesti.
  3. A ako je i pokrivena dobra vest koju objavljujemo, pokrivena je onima koji odlaze u propast,
  4. onima kojima je bog ovog doba zaslepio nevernički um, da do njih ne prodre svetlost slavne dobre vesti o Hristu, koji je obličje Boga nevidljivog.
  5. Jer mi ne propovedamo sebe, nego Hrista Isusa kao Gospoda, a za sebe govorimo da smo vaše sluge radi Isusa.
  6. Jer Bog koji je rekao da iz tame zasja svetlost, obasjao je naša srca svetlošću spoznaje slave Božje u licu Isusa Hrista.
  7. Ali to blago imamo u zemljanim posudama, da bude očigledno da je naša izuzetna snaga od Boga, a ne od nas.
  8. Pritisnuti smo sa svih strana, ali ne i sasvim pritešnjeni; u nedoumici smo, ali ne očajavamo;
  9. progonjeni smo, ali nismo napušteni; obarani smo, ali nismo uništeni.
  10. Kud god pođemo, uvek u svom telu trpimo smrtne patnje kakve je trpeo Gospod Isus, da se i Isusov život pokaže u našem telu.
  11. Jer mi koji smo živi uvek se nalazimo u smrtnoj opasnosti radi Isusa, da se i Isusov život pokaže u našem smrtnom telu.
  12. Tako smrt deluje u nama, a život u vama.
  13. Imajući pak onaj isti duh vere kao što je napisano: verovah, zato govorih;* mi verujemo, zato i govorimo,

    * Vidi: Psalam 116:10.

  14. znajući da će onaj koji je uskrsnuo Isusa uskrsnuti i nas kroz Isusa i predstaviti nas zajedno s vama.
  15. A sve je to radi vaše dobrobiti, da bi obilje blagodati, zbog zahvala koje će još mnogi upućivati, bilo još veće, Bogu na slavu.
  16. Zato ne posustajemo. Naprotiv, ako se naš spoljašnji čovek i raspada, onaj unutrašnji se obnavlja iz dana u dan.
  17. Jer naša trenutna i laka nevolja donosi nam nenadmašnu buduću* slavu,

    * Pridev „eonski“ na grčkom odnosi se na najslavnije razdoblje kada se prima konačno i trajno spasenje.

  18. jer mi ne gledamo na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi. Naime, ono što se vidi je privremeno, a ono što se ne vidi je trajno.