Druga poslanica Korinćanima (10. glava)

  1. A ja, Pavle, lično vas preklinjem blagošću i dobrotom Hristovom, koji ostavljam skroman utisak kad sam među vama, ali sam odvažan prema vama kad sam odsutan.
  2. Molim vas, kad budem kod vas, da ne bude potrebe da budem odvažan onako kako sam nameravao da budem protiv nekih koji smatraju da mi hodimo po telu.
  3. Jer iako živimo u telu, ne vodimo rat po telu.
  4. Jer oružje našeg ratovanja nije telesno, nego silno od Boga za rušenje onoga što je snažno utvrđeno,
  5. namenjeno rušenju [ljudskih] rasuđivanja i svake oholosti koja se podiže protiv poznavanja Boga, obuzdavanju svake misli na pokornost Hristu,
  6. i u pripravnosti imamo da ispravimo svaku nepokornost, kad se dovrši vaša pokornost.
  7. Vi gledate samo spoljašnjost. Ako je neko uveren da je Hristov, neka sam ponovo razmisli o ovome: kao što je on Hristov, tako smo i mi.
  8. Jer kad bih se i malo više hvalio autoritetom koji nam je Gospod dao da vas izgrađujemo, a ne da vas rušimo, ne bih se postideo.
  9. Govorim vam to da ne biste pomislili da svojim pismima želim da vas uplašim.
  10. Jer neki kažu: „Njegova pisma imaju težinu i snažna su, ali kad je lično prisutan, on je slab, a govor mu je bezvredan.“
  11. Neka takvi razmisle o ovome: kakvi smo na rečima u pismima kad smo odsutni, takvi ćemo biti i na delu kad budemo prisutni.
  12. Jer se ne usuđujemo da se svrstamo ili upoređujemo s nekima koji sami sebe preporučuju. Sebe procenjuju sopstvenim merilima i upoređuju se sami sa sobom – nerazumno postupaju.
  13. A mi se nećemo hvaliti onim što je izvan naših granica, nego onim što je unutar granica područja koje nam je Bog odmerio, a koje obuhvata i vas.
  14. Zaista, mi ne idemo preko svojih granica – kao što bi bilo da te granice ne obuhvataju i vas – jer smo prvi stigli do vas s dobrom vešću o Hristu.
  15. Ne hvalimo se onim što je izvan naših granica, tuđim naporima, nego se nadamo da će, s rastom vaše vere, među vama porasti cenjenje za ono što činimo unutar svog područja. Tada će naša dostignuća biti još veća,
  16. pa ćemo i izvan vaših granica objavljivati dobru vest, kako se ne bismo hvalili onim što je već učinjeno na tuđem području.
  17. „A ko se hvali, neka se hvali Gospodom.“*

    * Vidi: Jeremija 9:24.

  18. Jer Gospod ne priznaje onoga koji sam sebe preporučuje, nego onoga koga on preporučuje.