Druga poslanica Korinćanima (2. glava)

  1. Zato sam odlučio da vam ne donesem žalost kad ponovo dođem kod vas.
  2. Jer ako ja vas ražalostim, ko će onda mene razveseliti? Zar oni koje sam ja ražalostio?
  3. Ono što sam vam napisao, napisao sam zato da se, kad dođem, ne ražalostim zbog onih zbog kojih bi trebalo da se radujem. S obzirom na sve vas, uveren sam da ono što raduje mene, raduje i sve vas.
  4. Jer sam vam pisao podstaknut velikom brigom i teskobom u srcu, uz mnogo suza, ne da biste se ražalostili, nego da biste spoznali izobilnu ljubav koju imam prema vama.
  5. A ako me je neko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku – ne želim da preterujem – sve vas.
  6. Takvom je dovoljno što ga je ukorila većina.
  7. Zato mu nasuprot radije budite milostivi i utešite ga, da ga ne bi slomila prevelika žalost.
  8. Zbog toga vas molim, pokažite mu da ga volite.
  9. Jer zato vam i pišem da utvrdim da li ste poslušni u svemu.
  10. Kome god ste vi milostivi, i ja sam. Jer u čemu sam bio milostiv, ako jesam u nečemu, to je zbog vas pred Hristom,
  11. da nas Sotona ne bi prevario, jer nam njegove namere nisu nepoznate.
  12. Kad sam došao u Troadu da objavim dobru vest o Hristu, premda mi se pružila dobra prilika da tamo služim Gospodu,
  13. nisam imao mira u mom duhu jer nisam našao Tita, svog brata, pa sam se oprostio s braćom i otišao u Makedoniju.
  14. Ali hvala Bogu koji nam uvek daje trijumf u Hristu, i obznanjuje miris svog poznanja preko nas u svakom mestu!
  15. Jer smo mi Hristov miris Bogu i među onima koji se spasavaju i koji ginu:
  16. Jednima dakle miris smrtni za smrt, a drugima miris životni za život. I za ovo ko je vredan?
  17. Jer mi nismo kao mnogi koji trguju Božjom rečju, nego iz iskrenih pobuda – kao od Boga, u Božjim očima, govorimo u Hristu.