Druga poslanica Korinćanima (7. glava)

  1. Dakle, pošto imamo ta obećanja, ljubazni, očistimo se od svake prljavštine tela i duha, i usavršavajmo se u svetosti u strahu pred Bogom.
  2. Napravite mesta za nas u svojim srcima. Nikome nismo učinili ništa nažao, nikoga nismo upropastili, nikoga nismo iskoristili.
  3. Ne kažem to da vas osudim. Jer već sam rekao da ste u našim srcima, bilo da umiremo bilo da živimo.
  4. Vama mogu da govorim vrlo otvoreno. Veoma se ponosim vama. Ispunjen sam utehom, preplavila me je radost uprkos svoj našoj nevolji.
  5. Zaista, kad smo došli u Makedoniju, nije bilo olakšanja za naše telo, nego su nas i dalje sa svih strana snalazile nevolje – spolja borbe, a iznutra strahovi.
  6. Ali Bog, koji teši potištene, utešio nas je Titovom prisutnošću.
  7. I ne samo njegovom prisutnošću nego i utehom kojom se utešio zbog vas, jer nas je izvestio o vašoj iskrenoj želji za pokajanjem, vašoj tuzi, vašoj velikoj brizi za mene, tako da sam se još više obradovao.
  8. Zato, ako sam vas i ražalostio svojim pismom, nije mi žao. Ako mi je i bilo žao – vidim da vas je to pismo ražalostilo, ali samo nakratko –
  9. sada se radujem, ne zato što ste se ražalostili, nego zato što vas je ta žalost navela na pokajanje, jer ste se ražalostili u skladu s Božjom voljom, i zbog nas niste pretrpeli nikakvu štetu.
  10. Jer žalost koja je u skladu sa Božjom voljom podstiče na pokajanje koje vodi u spasenje, zbog čega ne treba žaliti, a žalost svojstvena ovom svetu donosi smrt.
  11. Jer, evo, upravo to što ste se ražalostili u skladu s Božjom voljom urodilo je gorljivošću u vama, pa očišćenjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa iskrenom željom za pokajanjem, pa revnošću, pa ispravljanjem onoga što je neispravno. U svakom pogledu ste pokazali da ste u tome čisti.
  12. Dakle, iako sam vam pisao, nisam to učinio zbog onoga koji je postupio neispravno, niti zbog onoga prema kome se postupilo neispravno, nego da biste pred Bogom pokazali svoju iskrenu želju da nas poslušate.
  13. Zato smo se utešili. A uz tu našu utehu još smo se više obradovali zbog Titove radosti, jer ste svi vi okrepili njegovo srce.
  14. Jer ako sam mu se nešto hvalio vama, nisam se postideo, nego kao što je istina sve što smo vam govorili, tako je i ono čime smo se hvalili pred Titom bilo istinito.
  15. I njegova ljubav prema vama još je snažnija kad se seti poslušnosti svih vas, kako ste ga primili sa strahom i poštovanjem.
  16. Radujem se što mi vaš primer u svemu daje hrabrosti.