Knjiga proroka Isaije (61. glava)

  1. „Duh Gospoda Jehove na meni je, jer me je Jehova pomazao da objavim dobru vest krotkima. Poslao me je da zavijem rane onima koji su slomljenog srca, da objavim slobodu zarobljenima i otpust svezanima,
  2. da objavim godinu Gospodnje milosti i dan osvete našeg Boga, da utešim sve koji tuguju,
  3. da darujem one koji tuguju u Cionu, da im dam lepotu umesto pepela, ulje radosti umesto žalosti i ogrtač hvale umesto klonulog duha. I zvaće se ‘stabla pravednosti’ koja je Gospod zasadio, da pokažu njegovu lepotu.
  4. Oni će ponovo izgraditi mesta koja su davno opustošena, podignuće mesta koja su odavno pusta, obnoviće opustošene gradove, mesta koja su naraštajima bila pusta.
  5. Stranci će doći i pašće vaša stada, tuđinci će vam biti ratari i vinogradari.
  6. A vi ćete se zvati Gospodnji sveštenici, nazivaćete se slugama našeg Boga. Ješćete bogatstvo naroda, dičićete se slavom njihovom.
  7. Umesto sramote moj će narod dobiti dvostruki deo, umesto poniženja klicaće od radosti zbog svog nasledstva. Zato će u svojoj zemlji posedovati dvostruki deo. Imaće večnu radost.
  8. Jer ja, Gospod, volim pravdu, a mrzim grabež [kad prinosite] žrtvu paljenicu. Verno ću im dati platu i s njima ću sklopiti trajni savez.
  9. Njihovo potomstvo biće poznato među narodima i njihovi potomci među plemenima. Svi koji ih vide prepoznaće da su potomstvo koje je Gospod blagoslovio.
  10. Ja ću klicati Gospodu. Moja će se duša veseliti mom Bogu. Jer me je on obukao u haljine spasenja, ogrnuo me je plaštem pravednosti, kao mladoženju koji, poput sveštenika, stavlja pokrivalo na glavu, i kao nevestu koja se ukrašava nakitom.
  11. Jer kao što zemlja pušta svoj izdanak i kao što u vrtu niče ono što je posejano, tako će Gospod dati da nikne pravednost i hvala pred svim narodima.