Knjiga proroka Isaije (36. glava)

  1. Četrnaeste godine vladanja Jezekije, Sinakirib, kralj Asirije, došao je na sve utvrđene gradove u Judi i osvojio ih.
  2. Na kraju je kralj Asirije poslao visokog službenika iz Lakiša u Jerusalim kod kralja Jezekije s jakom vojskom. On je stao kod vodovoda gornjeg jezera na putu koji vodi do polja onih koji bele rublje.
  3. Tada su mu u susret izašli upravitelj kraljevog doma Elijakim, Helkijin sin, pisar Somna i letopisac Joah, Asafov sin.
  4. Visoki službenik im je rekao: „Recite Jezekiji: ‘Ovako kaže veliki kralj, kralj Asirije: ‘Koja je to uzdanica u koju se uzdaš?
  5. Ti kažeš: ‘Imam veštinu i silu potrebnu za rat,’ ali to su samo prazne reči. U koga se uzdaš, pa si se pobunio protiv mene?
  6. Eto, uzdaš se u podršku Egipta, u slomljenu trsku, koja probode dlan onom ko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj Egipta, svima koji se u njega uzdaju.
  7. Ako mi kažeš: ‘Mi se uzdamo u Gospoda, svog Boga,’ zar nije upravo njegove uzvišice i oltare Jezekija uklonio, pa govori Judi i Jerusalimu: ‘Pred ovim oltarom se klanjajte?’
  8. A sada, ovako se nagodi s mojim gospodarem, kraljem Asirije: daću ti dve hiljade konja, pa da vidimo možeš li naći ljude koji će jahati na njima.
  9. Kako ćeš onda poraziti jednog jedinog namesnika među najmanjim slugama mog gospodara, kad se uzdaš u Egipat da će ti dati kola i konjanike?
  10. Uostalom, jesam li bez Gospodnjeg odobrenja krenuo na ovu zemlju da je opustošim? Sam Gospod mi je rekao: ‘Idi na tu zemlju i opustoši je.’“
  11. Tada su Elijakim, Somna i Joah rekli visokom službeniku: „Molimo te, govori svojim slugama na sirijskom jeziku, jer mi razumemo. Nemoj nam govoriti na judejskom jeziku da čuje narod koji je na zidinama.“
  12. Ali visoki službenik je rekao: „Zar me je moj gospodar poslao da ove reči kažem tvom gospodaru i tebi? Zar me nije poslao ljudima koji stoje na zidinama, koji će zajedno s vama morati da jedu svoj izmet i da piju svoju mokraću?“
  13. Zatim je visoki službenik, stojeći i dalje na tom mestu, na sav glas povikao na judejskom jeziku: „Čujte reči velikog kralja, kralja Asirije.
  14. Ovako kaže kralj: ‘Ne dajte da vas vara Jezekija, jer vas on ne može izbaviti.
  15. Ne dajte da vas Jezekija nagovori da se uzdate u Gospoda, govoreći vam: ‘Gospod će nas sigurno izbaviti. Ovaj grad neće biti predat u ruke kralju Asirije.’
  16. Ne slušajte Jezekiju, jer ovako kaže kralj Asirije: ‘Predajte mi se i dođite k meni, pa ćete svi vi jesti sa svoje loze i sa svoje smokve, i svi ćete piti vodu iz svog bunara,
  17. dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju žita i mladog vina, u zemlju hleba i vinograda.
  18. Ne dajte da vas zavede Jezekija govoreći: ‘Gospod će nas izbaviti!’ Da li su bogovi drugih naroda izbavili svoju zemlju iz ruke kralja Asirije?
  19. Gde su bogovi Emata i Arfada? Gde su bogovi Sefarvima? Jesu li oni izbavili Samariju iz moje ruke?
  20. Koji su to bogovi među svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke, pa da sad Gospod izbavi Jerusalim iz moje ruke?“
  21. Oni su ćutali i nisu mu ni reč odgovorili, jer je kraljev uput glasio: „Ne odgovarajte mu.“
  22. Zatim su upravitelj doma Elijakim, Helkijin sin, pisar Somna, i letopisac Joah, Asafov sin, razderali svoje haljine i otišli kod Jezekije da mu prenesu šta je visoki službenik rekao.