Knjiga proroka Isaije (31. glava)

  1. Teško onima koji u Egipat silaze za pomoć, koji se oslanjaju na konje, koji se uzdaju u mnoga bojna kola i u jake bojne konje, a ne gledaju na Svetog Boga Izraelovog, ne traže Gospoda.
  2. Ali on je mudar i doneće zlo, i neće povući svoje reči. Ustaće protiv doma zlikovaca i protiv pomoći koju traže oni koji čine zlo.
  3. Egipćani su ljudi zemaljski, nisu Bog. Njihovi su konji telo, a ne duh. Gospod će podići svoju ruku, i posrnuće onaj koji pomaže i pašće onaj kom se pomaže. U isto vreme svi će izginuti.
  4. Jer ovako mi je rekao Gospod: „Kao što lav, mladi lav, riče nad svojim plenom, čak i kad se na njega skupi čitavo mnoštvo pastira, i ne plaši se njihovog glasa i ne povlači se pred njihovom vikom, tako će Gospod nad vojskama sići da ratuje za goru Cion i za njeno brdo.
  5. Poput ptica koje nad ptićima svojim lete, tako će Gospod nad vojskama braniti Jerusalim. Braniće ga i izbaviće ga. Poštedeće ga i spašće ga.“
  6. „Vratite se, Izraelovi sinovi, onome protiv kog se tako žestoko bunite.
  7. Jer ćete tog dana svi odbaciti svoje bezvredne bogove od srebra i ništavne bogove od zlata, koje ste rukama sebi za greh načinili.
  8. Asirac će pasti od mača, ali ne ljudskog, i proždreće ga mač, ali ne čovečiji. Bežaće od mača, a njegovi mladići biće odvedeni u ropstvo.
  9. Od straha njegova u zaklon tvrdi će pobeći, i od zastave njegovi će se knezovi uplašiti,“ govori Gospod, čiji oganj je na Cionu i čija je peć u Jerusalimu.