Knjiga proroka Isaije (10. glava)

  1. Teško onima koji donose nepravedne propise, koji stalno pišu i same nevolje ispisuju,
  2. kako bi siromašne na sudu odbili i nevoljnicima iz mog naroda oteli pravdu, da bi udovice postale njihov plen i da bi opljačkali čak i siročad!
  3. Šta ćete činiti u dan obračuna i propasti, kad dođe izdaleka? Kome ćete pobeći da vam pomogne. Gde ćete ostaviti svoju slavu?
  4. Ne preostaje ništa nego da se čovek pogne među zatvorenicima, da ljudi padnu među pobijene. Zbog svega toga njegov se gnev nije odvratio, i njegova je ruka još uvek podignuta.
  5. ‘Gle, Asirac je prut mog gneva, palica u njegovoj ruci izvršava moju osudu!
  6. Poslaću ga na pokvareni narod, uputiću ga da pođe na narod koji me gnevi, da ga potpuno opleni i opljačka i da ga izgazi kao blato na ulicama.
  7. Iako mu to nije namera, niti je to ono što on ima na umu, on će kovati svoje planove, jer je u njegovom srcu da zatre i da istrebi mnoge narode.*

    * Drugim rečima, Bog pojašnjava da kralj Asirije ne zna da je oruđe u Njegovim rukama. Asirija ima svoje motive – osvojiti i vladati nad drugima.

  8. Jer će reći: ‘Zar nisu moji knezovi u stvari kraljevi?
  9. Zar nije Halanu kao i Harkemišu? Zar nije Ematu kao i Arfadu? Zar nije Samariji kao i Damasku?
  10. Kao što je moja ruka dosegla kraljevstva bezvrednih bogova, čijih je rezbarenih likova bilo više nego u Jerusalimu i u Samariji,
  11. i kao što ću učiniti Samariji i njenim bezvrednim bogovima, zar neću tako učiniti i Jerusalimu i njegovim idolima?’
  12. Kad Gospod dovrši sve svoje delo na gori Cion i u Jerusalimu, pozvaće na odgovornost kralja Asirije zbog drskih dela njegovog srca i zbog uobraženosti njegovih oholih očiju.
  13. Jer kaže: ‘Učiniću to snagom svoje ruke i svojom mudrošću, jer sam razuman. Ukloniću granice narodima i opljačkaću njihovo blago, i kao junak pokoriću stanovnike.
  14. Moja će ruka dohvatiti bogatstva naroda kao da je gnezdo. Kao što se skupljaju ostavljena jaja, tako ću ja skupiti svu zemlju, i neće biti nikoga da krilima svojim zamahne, niti da usta svoja otvori niti da zapijuče.’
  15. Zar će se sekira veličati nad onim koji njome seče? Zar će se testera uzoholiti nad onim koji njome rukuje? Može li prut mahati onim koji ga podiže ili štap podizati onoga koji nije od drveta.
  16. Zato će Gospod, Gospod nad vojskama, na njegove snažne junake poslati bolest koja će ih izjesti, a pod njegovom slavom plamen će goreti kao što vatra gori.
  17. Svetlost Izraelova biće kao vatra i Sveti Bog njegov kao plamen koji će zapaliti korov i trnje Asirčevo u jedan dan.
  18. On će raskoši njegove šume i njegove plodne zemlje uništiti i dušu i telo kao bolesniku koji vene.
  19. A od njegove šume ostaće tako malo stabala da će i dete moći da ih prebroji.
  20. Tog dana Izraelov ostatak i preživeli iz Jakovljevog doma neće se više oslanjati na onoga ko ih udara, nego će se istinski oslanjati na Gospoda, Svetog Boga Izraelovog.
  21. Ostatak će se vratiti, Jakovljev ostatak, Moćnom Bogu.
  22. Jer ako bi tvog naroda, Izraele, bilo kao peska morskog, samo će se njegov ostatak vratiti. Istrebljenje koje je određeno izliće se na njih u pravdi,
  23. jer će Gospod, Gospod nad vojskama, istrebljenje i svoju neopozivu odluku izvršiti po čitavoj zemlji.
  24. Zato ovako govori Gospod, Gospod nad vojskama: ‘Narode moj što prebivaš na Cionu, ne boj se Asirca, koji te je prutom tukao i svoj štap podizao na tebe, kao što su i Egipćani činili.
  25. Jer još vrlo malo i doći će kraj osudi. Moj će ih gnev zatrti.
  26. Gospod nad vojskama zamahnuće na njega bičem, kao kad je porazio Madijance kod Orevove stene,* i svoj štap će podići nad morem, podići će ga kao što je učinio i protiv Egipta.

    * Vidi: Sudije 7:25.

  27. Tog dana s tvojih leđa spašće asirsko breme i njegov jaram s tvog vrata, i jaram će se slomiti zbog pomazanih lica.*

    * Vidi: 2. Mojsijeva 34:35. Ovo se odnosi na primanje Božje slave i duha prilikom izbavljenja Božjeg naroda.

  28. On ide na Ajat, prolazi kroz Migron, u Mihmasu ostavlja svoje stvari.
  29. Prelazi preko plićaka, u Gebi provodi noć. Rama drhti, Saulova Gibea beži.
  30. Viči iz sveg glasa, Galimova kćeri! Čuvaj se, Laise! I ti, nevoljni Anatote!
  31. Madmina beži. Stanovnici Gebima traže utočište.
  32. Još dok je dan zaustaviće se u Nobu. Svojom rukom preteći maše prema gori kćeri cionske, brdu jerusalimskom.
  33. Gle, Gospod, Gospod nad vojskama, strahovitom silom grane kreše. Oni koji su visoko narasli seku se, visoki se obaraju.
  34. On gvozdenom alatkom seče čestar. Lebanonska stabla pašće pred moćnim.