Knjiga proroka Jeremije (1. glava)

Pisac: Jeremija
Mesto pisanja: Judeja i Egipat
Pisanje završeno: oko 586. pre n. e.
Obuhvata vreme: 626-586. pre n. e.

  1. Reči Jeremije,* sina Helkije, jednog od sveštenika iz Anatota, u Benjaminovoj zemlji.

    * Ime „Jeremija“ znači „Gospod oslobađa, Gospod uzdiže“.

  2. Njemu je došla Gospodnja reč trinaeste godine vladanja Josije, sina Amona, Judinog kralja.
  3. Dolazila je i u vreme Joakima, sina Josije, Judinog kralja, pa sve do kraja jedanaeste godine vladanja Sedekije, Josijinog sina, Judinog kralja, dok u petom mesecu stanovnici Jerusalima nisu bili oterani u izgnanstvo.
  4. Došla mi je Gospodnja reč:
  5. „Pre nego što sam te oblikovao u utrobi tvoje majke, poznavao sam te. Pre nego što si iz njene utrobe izašao, posvetio sam te i postavio sam te za proroka narodima.“
  6. A ja sam rekao: „Jao, Gospode! Ja ne znam da govorim, jer sam još dete.“
  7. Gospod mi je rekao: „Ne govori: ‘Još sam dete,’ nego idi svima kojima ću te poslati i reci im sve što ću te uputiti.
  8. Ne boj se njihovih lica. Ja sam s tobom da te izbavljam,“ govori Gospod.
  9. Tada je Gospod pružio ruku i dotakao mi usta. Zatim mi je Gospod rekao: „Svoje reči stavljam u tvoja usta.
  10. Postavljam te danas nad narodima i nad kraljevstvima da iskorenjuješ i rušiš, da uništavaš i obaraš, da gradiš i sadiš.“
  11. I opet mi je došla Gospodnja reč: „Šta vidiš, Jeremija?“ Odgovorio sam: „Vidim bademovu granu.“
  12. Gospod mi je rekao: „Dobro si video, jer ja bdim* nad svojom rečju da je ispunim.“

    * Igra reči: „badem“ na hebrejskom je šaked, a „bdim“ šoked.

  13. Gospodnja reč došla mi je drugi put: „Šta vidiš?“ Odgovorio sam: „Vidim lonac pod kojim se raspiruje vatra, a otvor mu je okrenut suprotno od severa.“
  14. Tada mi je Gospod rekao: „Sa severa će doći nevolja na sve stanovnike ove zemlje.
  15. ‘Zato pozivam sva plemena iz severnih kraljevstava,’ govori Gospod. ‘Ona će doći i svako od njih postaviće svoj presto pred jerusalimska vrata, i napašće sve njegove zidine i sve Judine gradove.
  16. Sudiću im za svu njihovu zloću, jer su me ostavili i prinosili kâd drugim bogovima, i klanjali se delima svojih ruku.’
  17. A ti podvij rubove haljine svoje, pa ustani i reci im sve što ću te uputiti. Ne uznemiravaj se zbog njihovog prisustva, da te ne bih ja napravio uznemirenim pred njima.
  18. Ja te danas postavljam da budeš kao utvrđeni grad, gvozdeni stub i bakarni zid za svu ovu zemlju, za Judine kraljeve, njegove knezove, njegove sveštenike i narod.
  19. Oni će se boriti protiv tebe, ali te neće nadvladati, jer ‘ja sam s tobom,’ govori Gospod, ‘da te izbavljam.’“