Knjiga proroka Jeremije (38. glava)

  1. Sefatija, Matanov sin, Gedalija, Pashurov sin, Juhal, Selemijin sin, i Pashur, Malhijin sin, čuli su reči koje je Jeremija rekao celom narodu:
  2. „Ovako kaže Gospod: ‘Ko ostane u ovom gradu poginuće od mača, gladi i pomora, a ko izađe pred Haldejce, ostaće živ i dobiće svoju dušu kao plen i biće živ.’
  3. Ovako kaže Gospod: ‘Ovaj grad će zaista biti predat u ruke vojsci kralja Vavilona, i on će ga osvojiti.’“
  4. Tada su knezovi rekli kralju: „Molimo te, neka se ovaj čovek pogubi, jer obeshrabruje ratnike koji su ostali u ovom gradu, a i ceo narod, govoreći im takve reči. Jer taj čovek ne želi mir ovom narodu, nego nevolju.“
  5. Na to je kralj Sedekija rekao: „Eto, u vašim je rukama. Jer kralj vam se ni u čemu ne može suprotstaviti.“
  6. Oni su uzeli Jeremiju i bacili ga u bunar Malhije, kraljevog sina, a bunar se nalazio u stražarskom dvorištu. Užima su ga spustili dole, a u bunaru nije bilo vode, već samo blato, tako da je Jeremija upao u blato.
  7. Etiopljanin Ebed-Meleh,* uškopljenik koji je bio kraljev dvoranin, čuo je da su Jeremiju bacili u bunar. Kralj je tada sedeo kod Benjaminovih vrata.

    * Ebed-Meleh znači „sluga kralja“ i verovatno se ne odnosi na lično ime.

  8. Ebed-Meleh je izašao iz kraljevog dvora i ovako rekao kralju:
  9. „Kralju, gospodaru moj, ovi ljudi su učinili zlo u svemu što su učinili proroku Jeremiji, kog su bacili u bunar. On će tamo umreti od gladi, jer u gradu više nema hleba.“
  10. Na to je kralj dao nalog Etiopljaninu Ebed-Melehu: „Uzmi sa sobom trideset ljudi i izvuci proroka Jeremiju iz bunara dok nije umro.“
  11. Ebed-Meleh je poveo ljude, otišao u kraljev dvor, u prostoriju ispod riznice, i odande uzeo stare krpe i iznošene komade odeće pa ih užima spustio Jeremiji u bunar.
  12. Tada je Etiopljanin Ebed-Meleh rekao Jeremiji: „Stavi te krpe i rite ispod pazuha, pa onda stavi uža.“ I Jeremija je učinio tako.
  13. Zatim su pomoću uža izvukli Jeremiju i izvadili ga iz bunara. Jeremija je ostao u stražarskom dvorištu.
  14. Kralj Sedekija je poslao po proroka Jeremiju da dođe kod njega na treći ulaz, koji je bio u Gospodnjem domu. Tada je kralj rekao Jeremiji: „Upitaću te nešto. Nemoj ništa kriti od mene.“
  15. Na to je Jeremija rekao Sedekiji: „Ako ti kažem: pogubićeš me. I ako ti dam savet – nećeš me poslušati.“
  16. Tada se kralj Sedekija u tajnosti zakleo Jeremiji: „Tako živ bio Gospod, koji nam je dao život, neću te pogubiti i neću te predati u ruke onima koji traže tvoju dušu.“
  17. Tada je Jeremija rekao Sedekiji: „Ovako kaže Gospod, Bog nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Ako izađeš pred knezove kralja Vavilona, tvoja će duša ostati živa, a ovaj grad neće biti spaljen vatrom. Ostaćete živi i ti i tvoja porodica.
  18. Ali ako ne izađeš pred knezove kralja Vavilona, ovaj grad biće predat u ruke Haldejcima koji će ga spaliti vatrom, i ti nećeš umaći njihovoj ruci.’“
  19. Tada je kralj Sedekija rekao Jeremiji: „Bojim se Judejaca koji su prebegli Haldejcima. Mogli bi da me predaju u njihove ruke, pa da me zlostavljaju.“
  20. Jeremija mu je rekao: „Neće te predati. Molim te, poslušaj Gospodnji glas koji ti prenosim, pa će ti biti dobro i tvoja će duša ostati živa.
  21. Ali ako ne izađeš, evo šta mi je pokazao Gospod:
  22. Gle, sve žene koje su ostale na dvoru Judinog kralja biće izvedene pred knezove kralja Vavilona i reći će: ‘Zaveli su te i nadvladali oni koji su bili u miru s tobom. Naveli su tvoju nogu da propadne u mulj, a onda su te napustili.’
  23. Sve tvoje žene i tvoji sinovi biće izvedeni pred Haldejce, a ni ti nećeš umaći njihovoj ruci, nego ćeš dospeti u ruke kralju Vavilona, a ovaj će grad zbog tebe biti spaljen vatrom.“
  24. Tada je Sedekija rekao Jeremiji: „Niko ne sme da sazna za to, inače si mrtav!
  25. Ako knezovi čuju da sam razgovarao s tobom, pa dođu kod tebe i pitaju te: ‘Reci nam šta si kazao kralju? Nemoj ništa kriti od nas, i nećemo te pogubiti. Šta ti je rekao kralj?,’
  26. odgovori im: ‘Molio sam kralja za milost, da me ne vraća u Jonatanovu kuću, da tamo ne umrem.’“
  27. Posle su svi knezovi došli kod Jeremije i ispitivali ga. Ali on im je odgovorio onako kako ga je kralj uputio. Tada ga više nisu ispitivali, jer nisu saznali za onaj razgovor.
  28. Jeremija je ostao u Stražarskom dvorištu sve do dana kad je Jerusalim bio osvojen. Sve što je rekao desilo se kad je Jerusalim bio osvojen.