Knjiga proroka Jeremije (12. glava)

  1. Pravedan si, Gospode, kad tebi iznosim svoje tužbe, kad govorim s tobom o tvojim sudovima. Zašto je put zlikovaca uspešan, zašto sve varalice imaju mir?
  2. Ti si ih zasadio, i oni su se ukorenili, rastu i donose rod. Ti si blizu njihovih usta, ali si daleko od njihovih unutrašnjih motiva.
  3. Gospode, ti me dobro poznaješ i ti me vidiš. Ti si ispitao moje srce i ono je uz tebe. Izdvoj ih kao ovce za klanje, odvoj ih za dan pokolja.
  4. Dokle će zemlja venuti i sve poljsko bilje sahnuti? Zbog zloće njenih stanovnika nestaje stoke i ptica, jer govore: „On ne vidi našu budućnost.“
  5. Ako s pešacima trčiš, pa se umoriš, kako ćeš se s konjima trkati? Osećaš li se sigurno u mirnoj zemlji? Kako ćeš se onda uputiti kroz ponosne čestare duž Jordana?
  6. Jer su te čak i tvoja braća i dom tvog oca izneverili. Čak i oni viču za tobom na sav glas. Ne veruj im samo zato što ti lepo govore.
  7. „Ostavio sam svoj dom. Napustio sam nasledstvo svoje, onu koju voli duša moja, i predao je u ruke njenim neprijateljima.
  8. Ona koja je nasledstvo moje, postala mi je kao lav u šumi. Riče na mene, i zato sam je zamrzeo.
  9. Moje nasledstvo postalo mi je kao šarena ptica grabljivica. Druge ptice grabljivice posvuda su oko nje. Dođite, okupite se, sve poljske zveri, dovedite i druge da jedu.
  10. Mnogi pastiri su uništili moj vinograd, izgazili su moje nasledstvo. Moje dragoceno nasledstvo pretvorili su u pustinju, u golu pustoš.
  11. Pretvorili su ga u golu pustoš, usahnulo je, opustošeno leži preda mnom. Sva je zemlja u pustoš pretvorena, jer niko ne uzima k srcu to što se događa.
  12. Po svim utabanim stazama kroz pustinju došli su pustošnici. Jer Gospodnji mač proždire od jednog kraja zemlje do drugog. Nema mira nijednom stvorenju.
  13. Seju pšenicu, a žanju trnje. Iznemogli su od rada, a neće imati koristi. Postideće se svog prinosa zbog Gospodnjeg žestokog gneva.“
  14. Ovako kaže Gospod za sve svoje zle susede, koji diraju nasledstvo koje je on dao svom narodu, Izraelu: „Iščupaću ih iz njihove zemlje, a Judin dom iščupaću iz njihove sredine.
  15. Kad ih iščupam, opet ću im se smilovati i dovešću ih nazad, svakoga na njegovo nasledstvo i svakoga na njegovu zemlju.
  16. Ako dobro nauče puteve mog naroda, da se zaklinju mojim imenom: ‘Tako živ bio Gospod!’ – kao što su moj narod učili da se zaklinje Balom – tada će se utvrditi usred mog naroda.
  17. Ako ne poslušaju, iščupaću taj narod, iščupaću ga i zatrću ga,“ govori Gospod.