Knjiga proroka Jeremije (11. glava)

  1. Reč koju je Gospod uputio Jeremiji:
  2. „Čujte svi reči ovog saveza! Objavi ih Judinom narodu i stanovnicima Jerusalima!
  3. Reci im: Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Proklet da je čovek koji ne sluša reči ovog saveza,
  4. kojem sam uputio vaše praočeve onog dana kad sam ih izveo iz egipatske zemlje, iz peći za topljenje gvožđa. Govorio sam im: ‘Slušajte moj glas i činite sve čemu vas podučavam, pa ćete biti moj narod, a ja ću biti vaš Bog,
  5. da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo vašim praočevima da ću im dati zemlju u kojoj teče med i mleko, kao što se danas vidi.’ A ja sam odgovorio: ‘Neka bude tako, Gospode.’“
  6. Zatim mi je Gospod rekao: „Objavi sve ove reči po Judinim gradovima i po jerusalimskim ulicama. Reci ovako: ‘Čujte reči ovog saveza i izvršavajte ih.
  7. Jer sam ozbiljno opominjao vaše praočeve od dana kad sam ih izveo iz egipatske zemlje pa sve do danas, rano ustajući i opominjući ih: Slušajte moj glas!
  8. Ali oni nisu slušali i nisu prignuli svoje uho, već su sledili svoje tvrdokorno i zlo srce. Zato sam na njima ispunio sve reči ovog saveza za koji sam ih uputio da ga se drže, ali oni ga se nisu držali.’“
  9. Gospod mi je još rekao: „Zaveru su skovali Judini sinovi i stanovnici Jerusalima.
  10. Vratili su se prestupima svojih drevnih praočeva, koji nisu hteli da slušaju moje reči, već su išli za drugim bogovima i služili im. Izraelov dom i Judin dom prekršili su moj savez koji sam sklopio s njihovim praočevima.
  11. Zato ovako kaže Gospod: ‘Evo, puštam na njih nevolju kojoj neće umaći. Oni će me prizivati u pomoć, ali ih ja neću čuti.
  12. Judini gradovi i stanovnici Jerusalima ići će i prizivaće u pomoć bogove kojima prinose kâd, ali ih oni neće spasti u vreme njihove nevolje.
  13. Judo, tvojih bogova ima koliko i tvojih gradova, i koliko je jerusalimskih ulica, toliko ste oltara postavili sramnom bogu, oltara na kojima prinosite kâd Balu.’
  14. A ti se ne moli za ovaj narod i ne diži glasa vapeći i moleći za njih, jer ih neću uslišiti kad mi se obrate u svojoj nevolji.
  15. Šta radi moj voljeni narod u mom domu, kad mnogi od njih kuju takvo zlo? Hoće li oni posvećenim mesom odvratiti zlo od tebe kad dođe tvoja nevolja? Hoćeš li se tada radovati?
  16. ‘Zelena maslina, rodna i lepa,’ tako te je Gospod zvao. Uz veliku huku poslao je vatru na nju, polomljene su njene grane.
  17. Gospod nad vojskama, onaj koji te je zasadio, najavio ti je nevolju zbog zla koje su Izraelov dom i Judin dom činili, prinoseći kâd Balu da bi me vređali.“
  18. Gospod mi je objavio da bih to znao. Tada mi je pokazao njihova dela.
  19. Ja sam bio kao mirno jagnje koje se na klanje vodi, i nisam znao da protiv mene spletke smišljaju: „Uništimo drvo i njegov rod, iščupajmo ga iz zemlje živih, da se njegovo ime nikada više ne spomene.“
  20. Ali ti, Gospode nad vojskama, sudiš pravedno, ti ispituješ unutrašnje biće* i srce. Daj mi da vidim tvoju osvetu nad njima, jer sam pred tebe izneo svoju parnicu.

    * Ili: „bubrege“.

  21. Zato ovako kaže Gospod za ljude iz Anatota koji traže moju dušu i govore: „Nemoj prorokovati u Gospodnje ime, da ne bi poginuo od naše ruke.“
  22. Ovako kaže Gospod nad vojskama: „Evo, ja ću ih pohoditi. Njihovi mladići poginuće od mača. Njihovi sinovi i njihove kćeri pomreće od gladi.
  23. Niko se neće spasti, jer ću na ljude iz Anatota pustiti nevolju u godini njihovog pohođenja.“