Knjiga proroka Jeremije (14. glava)

  1. Ovo je reč koju je Gospod uputio proroku Jeremiji o suši:
  2. „Juda tuguje, njegova su vrata oronula. Klonula leže na zemlji, i podiže se jauk iz Jerusalima.
  3. Ugledni ljudi šalju svoje sluge po vodu. Oni dolaze do bunara, ali ne nalaze vodu. Vraćaju se s praznim posudama. Postiđeni su i razočarani, pokrivaju glavu svoju.
  4. Zemljište je ispucalo, jer u zemlji nema kiše. Zato su se ratari postideli, pokrili su svoju glavu.
  5. Čak i košuta, koja u polju donese mlado na svet, ostavlja svoje mladunče jer nema zelene trave.
  6. Divlji magarci stoje na uzvišicama, dahću kao šakali, oči im gasnu jer nema trave.“
  7. „Gospode, iako naši prestupi svedoče protiv nas, učini nešto radi svog imena. Jer je mnogo naših otpada. Tebi smo zgrešili.
  8. Nado Izraelova, Spasitelju njegov u vreme nevolje! Zašto si kao stranac u ovoj zemlji i kao putnik koji je svratio da prenoći?
  9. Zašto si kao preplašen čovek, kao junak koji nikoga ne može spasti? Gospode, ti si među nama i mi nosimo tvoje ime. Nemoj nas ostaviti.“
  10. Ovako kaže Gospod za ovaj narod: „Oni vole da lutaju i ne obuzdavaju svoje noge. Zato nisu mili Gospodu. Sada će se on setiti njihovog prestupa i pohodiće njihove grehe.“
  11. Gospod mi je rekao: „Ne moli se za dobro ovog naroda.
  12. Kada poste, ne slušam njihov vapaj. Kada prinose žrtvu paljenicu i prinos od žita, meni to nije ugodno. Mačem, glađu i pomorom ja ću ih pobiti.“
  13. Tada sam rekao: „Ah, Gospode Jehova! Proroci im ovako govore: ‘Nećete videti mač i neće među vama biti gladi, nego ću vam na ovom mestu dati pouzdan mir.’“
  14. A Gospod mi je rekao: „Laž prorokuju ti proroci u moje ime. Ja ih nisam poslao, nisam ih uputio, niti sam im govorio. Sve što vam prorokuju to su lažne vizije, gatanje, isprazne reči i prevare njihovog srca.
  15. Zato ovako kaže Gospod za proroke koji prorokuju u njegovo ime, a on ih nije poslao, i koji govore da neće biti mača ni gladi u ovoj zemlji: ‘Od mača i gladi izginuće ti proroci.
  16. A ovaj narod kom oni prorokuju ležaće po jerusalimskim ulicama pokošen glađu i mačem, i niko ih neće sahraniti – njih, njihove žene, njihove sinove i njihove kćeri. Izliću na njih zloću njihovu.’
  17. Ovako im reci: ‘Neka moje oči dan i noć suze liju i neka ne prestaju, jer je devica, kći mog naroda, jakim udarcem slomljena, bolna je rana na njoj.
  18. Ako pođem u polje, gle, ljudi mačem pobijeni! Ako uđem u grad, gle, bolesti zbog gladi! Jer i prorok i sveštenik lutaju zemljom koju ne poznaju.’“
  19. „Zar si Judu sasvim odbacio? Zar je Cion mrzak tvojoj duši? Zašto nas udaraš, pa za nas leka nema? Nadali smo se miru, a ništa dobro nije došlo, i vremenu izlečenja, a ono strah!
  20. Gospode, priznajemo svoju zloću, prestup svojih praočeva, jer tebi smo zgrešili.
  21. Nemoj nas prezreti, radi imena svoga, nemoj prezreti svoj slavni presto. Seti se svog saveza s nama, nemoj ga raskinuti.
  22. Ima li među ništavnim idolima drugih naroda ikog ko bi kišu dao? Mogu li nebesa sama dati veliki pljusak? Zar nisi ti, Gospode, Bože naš, onaj koji to daje? U tebe nade svoje polažemo, jer ti činiš sve to.“