Knjiga proroka Jeremije (36. glava)

  1. Četvrte godine Joakima, sina Josije, Judinog kralja, Gospod je uputio ovu reč Jeremiji:
  2. „Uzmi svitak i zapiši u njega sve reči koje sam ti rekao protiv Izraela i protiv Jude i protiv svih naroda, od dana kada sam počeo da ti govorim, od Josijinog vremena pa do danas.
  3. Možda će Judin dom hteti da sasluša o svim nevoljama koje mislim da mu nanesem, pa će se vratiti svaki sa svog zlog puta, a ja ću im oprostiti njihov prestup i njihov greh.“
  4. Jeremija je pozvao Baruha, Nirijinog sina, da Baruh po njegovom kazivanju zapiše u svitak, u knjigu, sve reči koje je Gospod rekao Jeremiji.
  5. Tada je Jeremija dao uput Baruhu: „Ja sam sprečen i ne mogu ići u Gospodnji dom.
  6. Idi ti i pročitaj iz svitka Gospodnje reči koje si zapisao po mom kazivanju da čuje narod u Gospodnjem domu na dan posta, a pročitaj ih i celom Judinom narodu koji dolazi iz svojih gradova.
  7. Možda će njihove molbe za milost doći do Gospoda i možda će se svako od njih vratiti sa svog zlog puta, jer je velik gnev i jarost Gospod najavio protiv ovog naroda.“
  8. Baruh, Nirijin sin, učinio je sve kako ga je prorok Jeremija uputio, i iz knjige je pročitao Gospodnje reči u Gospodnjem domu.
  9. Pete godine Joakima, sina Josije, Judinog kralja, devetog meseca, ceo jerusalimski narod i ceo narod koji je iz Judinih gradova došao u Jerusalim oglasio je post pred Gospodom.
  10. Baruh je pred celim narodom pročitao iz knjige Jeremijine reči u Gospodnjem domu, u trpezariji Gemarije, sina prepisivača Safana, u gornjem dvorištu, kod novih vrata Gospodnjeg doma.
  11. Kada je Miheja, sin Gemarije, Safanovog sina, čuo sve Gospodnje reči iz knjige,
  12. otišao je u kraljev dvor, u pisarevu trpezariju. Tamo su sedeli svi knezovi: pisar Elisama, Delaja, Semajin sin, Elnatan, Ahborov sin, Gemarija, Safanov sin, Sedekija, Hananijin sin, i svi drugi knezovi.
  13. Miheja im je preneo sve reči koje je čuo kad je Baruh čitao narodu iz knjige.
  14. Tada su svi knezovi poslali Judija, sina Netanije, sina Selemije, Husijevog sina, da ide kod Baruha, poručivši: „Uzmi u ruke svitak iz kog si čitao narodu i dođi.“ Tako je Baruh, Nirijin sin, uzeo svitak u ruke i došao kod njih.
  15. Tada su mu oni rekli: „Hajde, sedi i pročitaj nam da čujemo.“ I Baruh im je pročitao.
  16. Čim su čuli sve te reči, uplašeno su se pogledali i rekli Baruhu: „Moramo kazati kralju sve te reči.“
  17. Zatim su upitali Baruha: „Reci nam, molimo te, kako si napisao sve te njegove reči?“
  18. Baruh im je odgovorio: „Iz njegovih usta su izlazile sve te reči, a ja sam ih mastilom zapisivao na svitku.“
  19. Tada su knezovi rekli Baruhu: „Idi, pa se ti i Jeremija sakrijte da niko ne zna gde ste!“
  20. Zatim su otišli kod kralja u dvorište, a svitak su ostavili u trpezariji pisara Elisame, i preneli su kralju sve te reči.
  21. Kralj je poslao Judija da donese svitak. Judije ga je doneo iz trpezarije pisara Elisame i čitao kralju i svim knezovima koji su stajali oko kralja.
  22. Kralj je sedeo u zimskoj kući – bilo je to devetog meseca – a pred njim je stajao žeravnik u kom je gorela vatra.
  23. Kad bi Judije pročitao tri ili četiri kolone iz svitka, kralj bi ih odsekao pisarskim nožem i bacio u vatru koja je gorela u žeravniku, i tako sve dok ceo svitak nije završio u vatri koja je gorela u žeravniku.
  24. Oni se nisu uplašili, niti je kralj ili bilo ko od njegovih slugu koji su slušali sve te reči razderao svoje haljine.
  25. Ipak, Elnatan, Delaja i Gemarija molili su kralja da ne spali svitak, ali ih on nije poslušao.
  26. Tada je kralj dao nalog Jerameilu, kraljevom sinu, Seraji, Azrielovom sinu, i Selemiji, Avdilovom sinu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali Gospod ih je sakrio.
  27. Nakon što je kralj spalio svitak s rečima koje je Baruh zapisao po Jeremijinom kazivanju, Jeremiji je došla Gospodnja reč:
  28. „Uzmi drugi svitak i u njemu napiši sve one reči koje su bile u prvom svitku, koji je Joakim, Judin kralj, spalio.
  29. Za Joakima, Judinog kralja, reci: Ovako kaže Gospod: ‘Ti si spalio onaj svitak, govoreći: ‘Zašto si u njemu napisao: ‘Doći će kralj Vavilona i opustošiće ovu zemlju i istrebiće iz nje i ljude i životinje?’
  30. Zato ovako kaže Gospod za Joakima, Judinog kralja: ‘On neće imati naslednika koji bi sedeo na Davidovom prestolu, a njegovo mrtvo telo biće bačeno na dnevnu vrućinu i na noćni mraz.
  31. Pozvaću na odgovornost njega, njegovo potomstvo i njegove sluge zbog njihovog prestupa, i pustiću na njih, na stanovnike Jerusalima i na Judin narod, sve nevolje o kojima sam im govorio, ali oni nisu slušali.’“
  32. Jeremija je uzeo drugi svitak i dao ga Baruhu, Nirijinom sinu, pisaru, koji je po Jeremijinom kazivanju zapisao u njega sve reči svitka koji je Joakim, Judin kralj, spalio u vatri. I bilo je dodano još mnogo sličnih reči.