Knjiga proroka Jeremije (26. glava)

  1. Na početku kraljevanja Joakima, sina Josije, Judinog kralja, došla mi je Gospodnja reč:
  2. „Ovako kaže Gospod: ‘Stani u dvorište Gospodnjeg doma, i onima koji dolaze iz svih Judinih gradova da se poklone u Gospodnjem domu objavi sve reči koje ću te uputiti da im kažeš. Nemoj izostaviti nijednu reč.
  3. Možda će poslušati, i onda će se svako od njih vratiti sa svog zlog puta, pa će mi biti žao što sam hteo da im nanesem nevolju zbog njihovih zlih dela.
  4. Reci im: Ovako kaže Gospod: ‘Ako me ne poslušate i ne počnete da živite po mom zakonu koji sam stavio pred vas
  5. i ne poslušate reči mojih slugu, proroka, koje vam šaljem – ustajem rano i šaljem ih – ali koje vi niste slušali,
  6. učiniću da ovaj dom bude kao onaj u Šilohu i učiniću da ovaj grad bude primer prokletstva za sve narode na zemlji.“
  7. Sveštenici, proroci i ceo narod čuli su Jeremiju kako govori te reči u Gospodnjem domu.
  8. Kad je Jeremija izrekao sve što ga je Gospod uputio da kaže celom narodu, sveštenici, proroci i ceo narod uhvatili su ga i rekli mu: „Umrećeš!
  9. Zašto si u Gospodnje ime prorokovao: ‘Ovaj dom biće kao onaj u Šilohu i ovaj grad biće opustošen i u njemu niko neće živeti?’“ I sav se narod okupio oko Jeremije u Gospodnjem domu.
  10. Kad su Judini knezovi čuli te reči, otišli su iz kraljevog dvora u Gospodnji dom i seli pred nova vrata Gospodnjeg doma.
  11. Sveštenici i proroci govorili su knezovima i celom narodu: „Ovaj čovek zaslužuje smrt, jer je za ovaj grad prorokovao onako kako ste čuli svojim ušima.“
  12. Tada je Jeremija rekao svim knezovima i celom narodu: „Gospod me je poslao da prorokujem za ovaj dom i za ovaj grad sve one reči koje ste čuli.
  13. Zato popravite svoje puteve i svoja dela i poslušajte glas Gospoda, svog Boga, pa će Gospod zažaliti što vam je nevolju najavio.
  14. A ja sam u vašim rukama. Učinite sa mnom onako kako mislite da je dobro i pravo.
  15. Ali znajte da ćete, ako me ubijete, nedužnu krv navući na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike, jer me je zaista Gospod poslao da vam kažem sve te reči.“
  16. Tada su knezovi i ceo narod rekli sveštenicima i prorocima: „Ovaj čovek ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Gospoda, našeg Boga.“
  17. Na to su ustali neki koji su bili starešine u zemlji i kazali svima koji su se tamo okupili:
  18. „Mihej iz Moreseta prorokovao je u danima Jezekije, Judinog kralja, i rekao je Judinom narodu: ‘Ovako kaže Gospod nad vojskama: ‘Cion će se preorati kao njiva i od Jerusalima će ostati samo ruševine, a gora doma Božjeg obrašće šumom.’
  19. Da li su ga Jezekija, Judin kralj, i ceo Judin narod zbog toga ubili? Zar se on nije bojao Gospoda i nastojao da umilostivi Gospodnje lice, tako da je Gospod zažalio što im je nevolju najavio? Dakle, mi izlažemo svoje duše velikoj nevolji.
  20. Bio je još jedan čovek koji je prorokovao u Gospodnje ime, Urija, sin Semaje, iz Kirijat-Jarima. On je prorokovao protiv ovog grada i protiv ove zemlje iste reči kao i Jeremija.
  21. Kad su kralj Joakim i svi njegovi junaci i svi njegovi knezovi čuli njegove reči, kralj je tražio da ga ubije. Kad je Urija to čuo, uplašio se i pobegao u Egipat.
  22. Ali kralj Joakim je poslao ljude u Egipat, Elnatana, Ahborovog sina, i druge ljude s njim.
  23. Oni su doveli Uriju iz Egipta i odveli ga pred kralja Joakima, koji ga je pogubio mačem i njegovo telo bacio na groblje običnog naroda.“
  24. Ali Jeremiju je štitila ruka Ahikama, Safanovog sina, tako da nije bio predat u ruke narodu da ga pogube.