Knjiga proroka Jeremije (34. glava)

  1. Ovo je reč koju je Gospod uputio Jeremiji, kad su se Nebuhadnezar, kralj Vavilona, i sva njegova vojska i sva zemaljska kraljevstva koja su bila pod njegovom vlašću i svi narodi borili protiv Jerusalima i protiv svih gradova oko njega:
  2. „Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Idi i ovako reci Sedekiji, Judinom kralju: Ovako kaže Gospod: ‘Ovaj grad predaću u ruke kralju Vavilona, i on će ga spaliti vatrom.
  3. Ti nećeš umaći njegovoj ruci, nego ćeš biti uhvaćen i predat u njegove ruke. Oči u oči gledaćeš kralja Vavilona i on će govoriti s tobom licem u lice, i otići ćeš u Vavilon.’
  4. Ali čuj Gospodnju reč, Sedekija, kralju Judin: Ovako za tebe kaže Gospod: ‘Nećeš poginuti od mača.
  5. U miru ćeš umreti, i kao što su spaljivali mirisne mešavine u čast tvojim očevima, ranijim kraljevima koji su bili pre tebe, tako će i u tvoju čast spaljivati mirisne mešavine i naricaće za tobom: ‘Jao, gospodaru!,’ jer ja sam tako rekao, govori Gospod.“
  6. Prorok Jeremija je rekao Sedekiji, Judinom kralju, sve te reči u Jerusalimu,
  7. kad se vojska kralja Vavilona borila protiv Jerusalima i preostalih Judinih gradova – protiv Lakiša i Azike, jer su još samo ti utvrđeni gradovi ostali od Judinih gradova.
  8. Ovo je reč koju je Gospod uputio Jeremiji nakon što je kralj Sedekija sklopio savez sa celim narodom u Jerusalimu da im proglasi slobodu,
  9. da svako pusti na slobodu svog slugu i svoju sluškinju, Jevrejina i Jevrejku, tako da im drugi Jevreji* koji su njihova braća više ne budu sluge.

    * Ili: „Judejci“.

  10. Svi knezovi i ceo narod koji je ušao u taj savez pristali su da puste na slobodu svoje sluge i svoje sluškinje, da im više ne budu sluge. Poslušali su i otpustili ih.
  11. Ali posle su se predomislili i opet uzeli sluge i sluškinje koje su pustili na slobodu, i prisilili su ih da im budu sluge i sluškinje.
  12. Tada je Gospod uputio svoju reč Jeremiji. Gospod mu je rekao:
  13. „Ovako kaže Gospod, Izraelov Bog: ‘Ja sam sklopio savez s vašim praočevima onog dana kad sam ih izveo iz egipatske zemlje, iz doma gde su bili sluge, i rekao sam im:
  14. ‘Kad se navrši sedam godina, neka svako od vas otpusti svog brata, Jevrejina, koji mu se prodao i služio mu šest godina. Otpustite ga da od vas ode slobodan.’ Ali vaši praočevi me nisu slušali, niti su prignuli uho.
  15. Vi ste se sada obratili i učinili ono što je ispravno u mojim očima tako što je svako od vas proglasio slobodu svom bližnjem, i sklopili ste savez preda mnom u domu nad kojim se priziva moje ime.
  16. Zatim ste se predomislili i oskrnavili moje ime, jer je svako opet uzeo svog slugu i svoju sluškinju, koje ste otpustili da slobodno idu kud im duša želi, i prisilili ste ih da vam budu sluge i sluškinje.
  17. Zato ovako kaže Gospod: ‘Niste me poslušali i niste proglasili slobodu svaki svom bratu i svom bližnjem. Evo, ja ću vama proglasiti slobodu,’ govori Gospod, ‘tako što ću vas predati maču, pomoru i gladi, i učiniću da budete užasan prizor svim zemaljskim kraljevstvima.
  18. A ljude koji su prestupili moj savez jer se nisu držali reči saveza, koji su sa mnom sklopili tako što su tele rasekli napola i prošli između polovina –
  19. Judine knezove i jerusalimske knezove, dvorane i sveštenike i ceo narod, sve koji su prošli između polovina onog teleta –
  20. predaću u ruke njihovim neprijateljima i u ruke onima koji traže njihovu dušu. Njihovi leševi biće hrana nebeskim pticama i zemaljskim zverima.
  21. Sedekiju, Judinog kralja, i njegove knezove predaću u ruke njihovim neprijateljima, u ruke onima koji traže njihovu dušu i u ruke vojsci kralja Vavilona koja se od vas povlači.’
  22. ‘Gle, ja ću učiniti,’ govori Gospod, ‘i vratiću ih na ovaj grad, i oni će se boriti protiv njega, osvojiće ga i spaliće ga vatrom. A Judine gradove pretvoriću u nenaseljenu pustoš.’“