U danima Ahaza, sina Jotama, Ozijinog sina, Judinog kralja, dogodilo se da je Resin, kralj Sirije, s Fekajem, Remalijinim sinom, kraljem Izraela, došao na Jerusalim da ratuje protiv njega, ali nije mogao da ga osvoji.
Davidovom domu bilo je javljeno: „Sirija se udružila s Jefremom.“ Tada je kralju i njegovom narodu zadrhtalo srce, kao što drveće u šumi na vetru zatreperi.
Gospod je rekao Isaiji: „Izađi u susret Ahazu sa svojim sinom Šar-Jašubom,* tamo gde se završava vodovod gornjeg jezera na putu pored polja onih koji bele rublje.
* „Šar-Jašub“ znači „ostatak (oni koji preostanu) će se vratiti“.
I reci mu: ‘Čuvaj se i budi spokojan. Ne boj se i neka ti srce ne bude u strahu od dva kraja ovih ugaraka što se dime, od žestokog gneva Resina i Sirije i Remalijinog sina.
Sirija i Jefrem i Remalijin sin naumili su da ti nanesu zlo i rekli su:
‘Pođimo na Judu i rastrgnimo ga, napadnimo ga i osvojimo ga, i postavimo u njemu drugog kralja, Tabealovog sina.’
Ovako kaže Gospod Bog: ‘To neće uspeti, neće se ostvariti.
Jer je Siriji glava Damask, a Damasku je glava Resin. Za najviše šezdeset i pet godina Jefrem će biti smrvljen tako da više neće biti narod.
Jefremu je glava Samarija, a Samariji je glava Remalijin sin. Ako ne budete verovali, nećete se održati.’“
Gospod je još rekao Ahazu:
„Od Gospoda, svog Boga, traži znak, dubok kao grob ili visok kao nebo.“
Ali Ahaz je odgovorio: „Neću ga tražiti i neću iskušavati Gospoda.“
Tada je Isaija rekao: „Molim vas, slušajte, dome Davidov. Zar vam je malo što dosađujete ljudima, pa morate da dosađujete i mom Bogu?
Zato će vam sam Gospod dati znak: Evo, devojka će zatrudneti i rodiće sina i daće mu ime Emanuel.*